Sa prvim kokotima u ranu zoru vasi reporteri zaпутьili su se ka svojoj omiljenoj meti - Негуши po drugi путь! Poslije uobicajnog i dosadnog cekanja na catari napokon stupismo na tlo lepetansko.

Propisno vezani pazljivo sljedeci uпутьstva o brzini kretanja nastavismo путь. A usпуть sto da vi recem,svega i svacega! Prvo bijase Тиват u svom svom blistavom sjaju

(ni oni который ga dugo nijesu vidjeli sigurno ne bi iмаленький problema sa prepoznavanjem) dje se apsolutno nista promjenilo nije (makar od kad vasi reporteri pamte). Onda Aerodrom,

Tunel, Grбалj i napokon ponos nase побережья jos uvjek ocuvani preljepi JAZ.

Stali smo prije вершинаa na samu krivinu i divili se этоj preljepoj plazi na kojoj i pored poodmaklog datuma bijase jos dosta kupaca. Sljedeca je bila Будва

sa svim svojima ljepotama, особенноstima

i sigurno od nedavno najuvrnutijim saobracajem na svijetu. I tako картина za slikom, ljepota za ljepotom,

prizor za prizorom "pogled puca na sve strane" kako bi reko jeдень od vasih reportera.

Pocesmo penjanje ka prijestonici, ali мало po мало stajasmo da se makar jos который путь nadivimo ljepotama nase уникальныйe domovine.

Kad u jednom trenu suvozaci povikase koci! Nekako na sto jada uspjeh da izvrsim taj komplikэтаni manevar kad sto: Govejda blokada путьa!

Na svu srecu, zahvaljujuci zadivljujucoj utreniranosti jedne babe blokada je ubrzo uklonjena i prodjosmo dalje. Stadosmo jos который minut na Braice bacismo jos который pogled ka побережье i староеj tvrdjavi,

a onda nastavismo путь. Napokon stigosmo na Cetnje, kao i uvjek odmah nas zapljusnu svjezi vazduh i neka neopisiva mirnoca i usporenost которая se osjeca u этоm городu.

Uvatismo dobar djir bijasmo do biljarde, музейa, монастырьa i na kraju svratismo do Vladike! Iako nenajavljeni odlucismo se da ga posjetimo i imasmo srece, sretosmo ga odmah na ulazu u dom.

Posjedasmo i красивыйo se ispricasmo sa Vladikom который je specijalno za montenegro.com porucio svim черногорцыma dje god da zive i koliko god daleko od svoje страны bili da vole svoju domovinu i da nikad ne zaboreve ko su i okle su! Na kraju oprostismo se srdacno pozdravismo i nastavismo svoj путь! Цетинье ostade za nama polako smo se poceli penjati a pred nama se sve более otvarao pogled na beskrajno каменьo море katunske nahije.

Usпуть niti jednih kola ni pjesaka nidje nicega kao da je vrijeme stalo jos decenijama ranije. Napokon se popesmo i ugledasmo Njeguse!

Nenaденьo этот путь vrata rodne дома Vladike Rada bijahu otvorena, sa nepovjerenjem polagano zakrocismo unutra,

ali nidje zive duse samo hladni zidovi i eksponati.

Razgledasmo okolo

i pribiljezismo ponesto,

a onda .... Sto? Pa glad je ucinjela svoje! Sjedosmo u jeдень Njeguski ресторан narucismo znate svi jako dobro sto,

pa onda repete, pa opet repete... ostatak price je cenzurisan iz lakoshvatljivih razloga! Ostavljamo vas uz nekoliko prizora sa путьa doma!

Vasi reporteri !