U stalnoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, postaje opsjednuta osjećajem nepripadanja. Praznina postaje topla i jedina prihvatljiva. Uvjerena da nepokolebljivo hoda kroz svijest, nameće sebi osobine koje nisu dio nje. U kući kojom dominiraju hladnoća i buđ, u beskrajnoj tišini noći, iznenada otvara vrata. Scena pred njenim očima postaje njena jedina priča. Bjelina ju je dugo opterećivala: hodanje kroz zamišljeni snijeg bez osjećaja da je nepostojan, gledajući ga kao crne kristale i izvor toplote. Treperenje laganog materijala vezuje njenu istinu za strah. Ipak, ovo djeluje kao sklonište. Počinje brinuti samo o plavoj boji. Rođena na mjestu koje nikada nije napustila, sjeća se svake kuće u kojoj je boravila. Okolnosti i okruženje su joj uvijek bili na strani, i dugo je vjerovala da njenim glasom može ubiti. Pa ipak, osjeća krivicu i grižnju savjesti. Živi u uskoj, četveročlanoj porodici i odgojena je da kontroliše svoje snove. Ova izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije, koje dekonstruišu i ispituju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Prostorno-specifičan rad predstavlja monumentalne figuralne predstave na zidovima izložbenog prostora. Predimenzionirane figure dominiraju unutrašnjim prostorom, stvarajući vizualnu i tekstualnu kompoziciju, kreirajući moguće/zamišljene okolnosti i vizualne predstave kroz vlastite probleme. Pokušavam stvoriti vizualnu predstavu sa dozom zamišljene vizije umetnute u realistički dizajniran prostor. Kada proces "grebanja" počne, različiti slojevi postaju vidljivi u prostoru u kojem postojimo - odvojeni, obični ljudi sa vlastitim ličnim pričama i situacijama, koji stvaraju cjelokupnu sliku društva. Namjera je premjestiti sjećanja unutar samog prostora i podstaknuti refleksiju subjektivnog razmišljanja, koje varira u društvenim kontekstima. Veza između prostora i sjećanja, promjenljivih pozicija i okolnosti, nudi mogućnost različitih perspektiva i preklapanje općih i zamišljenih činjenica i interpretacija. U mojoj umjetničkoj praksi bavim se temama koje se kreću u oblasti identiteta, roda, tijela, prostora i vremena. Pojedinačne izložbe su grupisane oko specifičnih tema i koncepata, uz korištenje različitih medija, materijala i jezika. Predmeti mog istraživanja su lična i univerzalna pitanja: čovjek i spoljašnji izgled, tijelo i tjelesnost, prolaznost i pripadanje, fenomen vlastitog iskustva i percepcije spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta. Koristim prostor kao medij kroz koji izražavam vlastitu poetiku zasnovanu na svakodnevnim predmetima i zamišljenim situacijama kroz koncepte pripadanja i prolaznosti. Ova prostorno-specifična djela imaju za cilj vizualno mapirati i definisati prostore koji su na neki način povezani sa ženom i njenim prisustvom, kao i istražiti mogućnosti premještanja i preklapanja sjećanja u istom prostoru. Kuća njenih predaka. Sjeća je se: njeni mali prozori, miris čađi, tavan, gumena lutka, tapiserija na zidu i prljavi pod. Rođena je na mjestu na koje se, nakon što ga je napustila, nikada nije vratila. Uvjerena je da je pronašla vlastiti prostor i da ga nikada neće napustiti. U beskrajnoj tišini noći shvata besmislenost onoga što je čekala. Živi u četveročlanoj porodici odgajajući ih da glasno sanjaju. Naše priče definišu mjesta koja dijelimo. A sliku koju vidimo mogu promijeniti riječi. Izložba će biti otvorena do 29. decembra. Radno vrijeme: utorak - subota, 10:00 - 17:00. Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora Milijana Istijanović rođena je 1982. godine u Somboru. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, Crna Gora, Odsjek za skulpturu, kod profesora Pavla Pejovića. Imala je sedam samostalnih izložbi. Njen rad je izlagan na međunarodnim festivalima i projektima. Osvojila je Godišnju nagradu za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, kao i Prvu nagradu Zimskog salona Herceg Novog. Učestvovala je u nekoliko rezidencijalnih programa za umjetnike.