Poznato je da su Herceg-Novi, sedamdesetih godina proslog vijeka, zvali gradom slikara i knjizevnika, a te epitete grad opravdava i danas. U njemu je od 1948. do 1966. postojala jedna od najpoznatijih i najuspjesnijih umjetnickih skola na prostoru bivse Jugoslavije. Njen osnivac, Petar Lubarda, je bio medjunarodno priznat i poznat slikar koji je dio zivota proveo upravo u Herceg-Novom. Profesori, a kasnije i djaci, te umjetnicke skole su postali najpoznatija i najuspjesnija slikarska i vajarska imena bivse Jugoslavije i danasnje Crne Gore. Stoga, nije cudno da Herceg Novi, koji je bio inspiracija najvecim stvaraocima, ima poluvjekovnu tradiciju odrzavanja "Zimskog likovnog salona," ali i mnogobrojnih izlozbi koje su se posebno istakle i koje su od posebnog znacaja. Izlozbe se po tradiciji odrzavaju tokom zimskog perioda i daju novu dimenziju turistickoj ponudi grada.
"Hercegnovska likovna scena" od 1996. godine predstavlja autore koji stvaraju ili su slikarskim opusom vezani za Herceg Novi. Ono sto svakako cini evidentnu posebnost ove grupacije, odnosno "Hercegnovske likovne scene" , prema rijecima istoricara umjetnosti Bogdana V. Musovica, jeste ta prozetost ovim podnebljem, sa svim svojim izobiljem vizuelnih senzacija , boje i oblika, gdje covjek, umjetnik ima obavezu da snosi i punu odgovornost za njegovu umjetnicku transformaciju i viseslojna tumacenja.
Kako je 1997. "Hercegnovska likovna scena" okarakterisana kao logicna posljedica jednog novog likovnog (i ne samo likovnog) stanja, bitno izmjestenog iz uobicajenosti, motivske predodredjenosti, naglasene obojenosti i opste slikovitosti hercegnovskog podneblja, te stoga ona i danas opstaje zahvaljujuci istim principima. Podjednako i danas, akcent je na sasvim licnom stvaralackom odnosu umjetnika koji zive i rade u Herceg Novom. Poseban znacaj sceni daju mladi umjetnici, sa svojim oslobodjenim uzletima, sa prodorima u prostor novog likovnog iskustva, novog razumjevanja, potrebe i umjetnicke poruke, a sve to u tjeskobi i nadmoci neukusa i u vremenu umjetnosti nenaklonjenom.
Ove godine "Hercegnovska likovna scena" pocinje 14. decembra u 19:00h u galeriji Josip - Bepo Benkovic Ul. Marka Vojnovica br.4, Stari Grad Herceg-Novi, i na nju se u februaru nadovezuje "Hercegnovski zimski salon" koja kao, mozemo slobodno reci, najstarija i najznacajnija likovna manifestacija u Crnoj Gori privlaci veliki broj posjetilaca.
Poceci kultnog "Hercegnovskog zimskog salona" vezuju se za lokalni kulturoloski ambijent, ali on, ocekivano, prerasta hercegnovski, pa i crnogorski kontekst i okuplja umjetnike i selektore iz regiona, odnosno, bivsih jugoslovenskih republika. Upravo cinjenica da se tragom poluvjekovnog egzistiranja "Hercegnovskog zimskog likovnog salona", u kontinuitetu moze pratiti/ citati presjek likovnog zivota ovdasnjih prostora, dovoljan je razlog za respekt i podsticaj njegovom snazenju i unapredjenju, objasnjava dr Anastazija Miranovic - istoricarka umjetnosti i likovna kriticarka.
"Hercegnovski zimski likovni salon uvijek su realizovali, podrzavali i otvarali najistaknutiji umjetnici, strucnjaci, intelektualci svoga vremena, ovdasnjeg i bivseg jugoslovenskog prostora, pocev od prvog Salona, davne 1968. godine kojeg je otvorio tadasnji presjedink Udruzenja likovnih umjetnika SR Crne Gore, umjetnik Aleksandar Aco Prijic, kroz plejadu istaknutih koji su uslijedili - umjetnici koji su izlagali na Salonu, istoricari umjetnosti - selektori/clanovi zirija, knjizevnici (Mihailo Lalic, Blaze Koneski, Zuko Dzmuhur,...) i drustveni radnici"...
.jpg&w=2048&q=75)