Otprilike – ali u mikro-planu – kao što se Mramorno more nalazi između Crnog i Egejskog mora, s kojima je povezano moreuzima Bosforom i Dardanelijem, tako je i dio proširenog bokokotorskog akvatorijuma između Risansko-Kotorskog i Tivatskog zaliva povezano tjesnacima Verige i Sv. Neđelja. Na tim zalivskim poštama dva su mjestašca jedna drugom okrenula svoje prozore: Kamenari s jedne strane obalne vijugave linije, i Lepetane s druge.

Kamenari su dobili ime po majstorima kamenarskog zanata, kad i po brojnim majdanima izuzetno kvalitetnog kamena. Ipak, Kamenari su poznatiji po tome što odavde, pa do susjednih Lepetana, saobraćaju trajekti. Oni skraćuju put za 50 i više kilometara. Bokelji i dalje trajekte zovu catarama, po analogiji s onim već zaboravljenim drvenim brodovima s početka minulog vijeka, koji su spajali najbliže dvije obale, a bili su spojeni drvenom platformom za smještaj putnika i tereta.

U zavisnosti od vjetrova i morskih struja, moderni trajekti razdaljinu između Kamenara i Lepetana danas prevaljuju za 5 do 10 minuta. Najbrži i najveći trajekt je „Igalo“. Postoje još tri: „Kamenari“, „Lepetane“ i „Perast“. Remont ovih plovila obavlja se redovno u obližnjem brodogradilištu, tako da je, premda kratko, putovanje uvijek sigurno. Nepisana tradicija poštuje se i danas: ljudi s jednog trajekta mašu ljudima s drugog! Trajekti svakog dana u godini saobraćaju do ponoćnih časova redovno, a do zore, na svakih sat. Ljeti je ipak bolje, ako se putnik nagdje u nepreglednoj koloni automobila, da ne čeka na prevoz trajektom at all, nego da vozi oko Zaliva: uštedjeće i vrijeme i imaće što da vidi na putu za Kotor, te dalje – duž jedinog fjorda na Mediteranu (Boka Kotorska, Crna Gora).

U Kamenarima, tranzitnom mjestu, sem u prastaroj gostionici Katurića (since 1901), nemoguće je osjetiti čari turizma, niti se igdje može da kupi autohton suvenir. Ako bi ko i htio, za to naprosto ne bi imao vremena: ovdje stalno vlada saobraćajni presing, u sezoni naročito. Ipak, najoriginalniji suvenir – jeste i biće djelić izuzetno kvalitetnog kamena iz zaseoka Đurići!, koji kilometar uzbrdo, prema nedalekom selu Kruševicama. Tu se rodio prvi slovenski papa, papa Sixto V, Peretti – što znači kruška! U zaseoku Đurići, Bog ili Priroda, posadili su upravo najkvalitetniji kamen Boke Kotorske i Crne Gore. Kamenári ga vade vjekovima, iskopavaju ga u obliku kvalitetnih ploča, potom obrađuju, prodaju, izvoze, i ugrađuju u mnoge obalne crkve i palate. Ne samo u ovdašnje! Od kamena iz Kamenara izgrađeno je postolje za čuveni spomenik pred Palatom Ujedinjenih nacija u Njujorku, USA. Ugrađen je i u neke palate u Veneciji...

Kamen iz Kamenara govori sve jezike. Ko ima vremena, beplatno može sam da pokupi suvenir tokom godišnjeg odmora. Tone prvoklasnih, so called otpadaka do sada nikoga nisu ponukale da ih u prikladnoj ambalaži ponudi turistima. U suštini to je stanovita prednost Kamenara kad i oficijelnog crnogorskog slogana Wild Beauty, jer dokazuje kako se još uvijek istinski suvenir može da „ubere“, ne i da se za njega plati! Kamenari su mjesto koje se u saobraćajnoj istoriji Boke Kotorske i Crne Gore upisalo po još jednoj specifičnosti. Ovdje je nikao prvi Bokeljski omnibus. Prije više od 110 godina mjesto je bilo poznato i po drumskom, a ne samo po morskom saobraćaju. Bokeljski omnibus bilo je prvo akcionarsko društvo koje je nakon dobijenih koncesija od tadašnjih austrijskih vlasti uspostavilo redovan saobraćaj na liniji Kamenari – Herceg Novi. Omnibus je (konjska kočija) mogao da primi 25 putnika. Sličan je omnibus radio u Dubrovniku, od iste 1899. godine.

Kamenarskim trajektima godišnje se preveze nekoliko stotina hiljada vozila. Godinama unazad, intenzivno se govori o potrebi izgradnje mosta „Verige“. Iako se u planovima most naziva Verige, on bi zapravo trebalo da premosti rt Sv. Neđelja i rt Opatovo. U Kamenarima se nalazi galerija Mata Đuranovića, slikara s diplomom američke škole. I galerija pomorskog kapetana i zalivskog masona, Toma Katurića, ujedno i najnagrađivanijeg crnogorskog filateliste. Pravoslavna crkva Sv. Neđelje dominira nad rtom Sv. Neđelje. Jedva je od najslikovitijih, jer je tik nad morem, u šumi lovora. Pominje se u katastru od 1704. g. Za vrijeme Mletačke republike u crkvi se nalazio i rimokatolički oltar.

U Kamenarima se nalaze, kvalitetnim kamenom jednako podignute: crkva Sv. Nikole iz 18. vijeka, Gospa od Rozarija iz 19. vijeka i crkva Sv. Ane. Po uslovima i ljepoti najizdašnije je kupalište na rtu Sv. Neđelja. Pješčana plaža dodatno je ukrašena jednim od najtipičnijih ukrasa Mediterana – svjetionikom. Za razliku od sučelišnog svjetionika koji na rtu Opatovo bljeska plavom bojom, kamenarski svjetionik noću bljeska crvenom. Decenijama je ta plaža povlašćena pošta zaljubljenih. Čar obnaženog noćnog kupanja znaju da iz barke poremete lovci na sipe. Njihovi plinski ferali osvjetljavaju i snimaju baš svako dešavanje! Ono obalno, kad i svako dešavanje pod morem. Moje je ljubav. I za ljubav.