Unutrašnji (Kotorsko-risanski) dio zaliva Boke Kotorske (Crna Gora), do te je mjere zbog vijugavih obalnih linija nepredvidiv – da magistralni put na nekim mjestima zaokreće za gotovo 90 stepeni. Takav je slučaj u Kotoru, Ljutoj, uslovno u Risnu, a posebno u Morinju. Morinj se nalazi na 30. kilometru od Kotora prema Herceg Novom, duboku u fjordu, u podnožju visokih Risanskih strana, okomitog planinskog vijenca, jednako kao i u dnu dominantne planine Sniježnice i Jeremijinog brda. Za razliku od ljeta, kada je Morinj sav okupan suncem, zimi bude dana kada ovdje sunca nema at all, ili ga bude sasvim malo.

Ipak, Morinj je najveće naselje na zapadnoj obali Kotorsko-risanskog zaliva, i poznato turističko mjesto. Mnogo pomorci i pomorski kapetani potiču odavde. Da ujedno nisu bili i ratnici (u prošlosti zaista) i mecene, ne bi ni mogli da o svom trošku upravo u Morinju osnuju prvu školu na narodnom srpskom jeziku (1803). Narodna biblioteka osnovana je ovdje 1843. Zgrada Škole postoji i danas.

Zapravo, ne postoji samo jedan Morinj. Nego postoje Gornji i Donji, pri čemu se putnicima uvijek učini da sve što mogu da vide od Morinja, opaze za tih nekoliko minuta koliko je dovoljno da kolima prođu magistralom. Morinjani negoduju. S pravom!

Jer ovdje valja zastati. Napraviti pauzu. Iz najmanje nekoliko razloga... Morinj se razlikuje od obalnih mjestašaca po tome što je sav na vodi. Imenom kao da je sastavljen od slane morske i kopnene slatke vode. Do te je mjere prožeto vodom ovo mjesto! Ukoliko se samo malo zagdje s Jadranske magistrale, prvo kolima pa potom pješke, Morinj otkriva svoje neprikosnovene čari. Oko porodičnog restorana familije Ćatović, jednog od rijetkih s harizmom autohtonog ambijenta – zapravo kompleksa starog mlina pretvorenog u ugostiteljsku atrakciju, očituje se pritajena ljepota cijelog Morinja.

Dok pijemo bevandu, oko nas teče voda, i to na svega nekoliko desetina metara od morskog ušća. Ljeti-zimi! Opažamo ptice i morske ribe od vrste koje mogu da žive u bočatoj vodi, poluslatkoj-poluslanoj. Drveni i kameni mostići nadnose se nad kanalima i pritokama slatkovodnog sliva, poteklog iz podnožja planine Sniježnice. Nisu Ćatovića mlini bili jedini Morinjski mlinovi. Ima i drugih, ali nisu očuvani. Jedan je na samoj obali, na par metara od magistrale i u ruševnom je stanju. Pored obale su i neke od najomiljenijih kamperskih lokacija na cijelom Primorju.

Bočata morska voda pred Morinjom pogoduje rastu mnogih školjki. U neposrednom susjedstvu postoji veliko uzgajalište ukusnih mušalja, pa je i cijena porcije u restoranima niža. Doticanje pitke vode s planine zna da snizi temperaturu mora duž brojnih lokalnih pjeskovitih plaža. S obzirom na sve toplija ljeta, temperatura mora u Morinju je za svega nekoliko stepeni niža u odnosu na plaže u susjednom Risnu. Kad je u Risnu temperatura morske vode 26°C, u Morinju je više nego ugodnih 24°C.

Gornji Morinj, na svega nekoliko desetina minuta hoda, priča je za sebe. Bez intenzivnih izvorišta, no s boljim pogledom na Perast i tamošnja ostrva, Gornji je Morinj bliži važnom hodočasničkom putu. Svakog 8. avgusta, na dan Sv. Petke, ovuda se – unazad koju godinu isključivo pješke – hodočastilo do crkve Sv. Petke na Bunovićima. Selo je, tokom zime pusto, udaljeno par sati hoda od Morinja, s izvorom pitke vode, a odnedavno i sa ženskim manastirom. {googlemap}