Orahovac, Crna Gora Orahovac je duboko u zaliv Boke Kotorske uvučeno i izolovano, idilično mjestašce sa izvorištima pitke vode, na 10 km od Kotora.

Da zaliv Boke Kotorske nije do te mjere duboko ušao u kopno, slikoviti Orahovac našao bi se jednako udaljen od mora kao npr. Cetinje, ili Rijeka Crnojevića (v. to, Skadarsko jezero, Crna Gora). Ali je, hvala geografiji, Orahovac ipak obalno mjesto! Smješten je na 10 km sjeverno od Kotora, prema Perastu (v. to). U prošlosti je koritom kratke rijeke Ljute bio fizički odvojen od susjednog mjesta Ljuta, sve do izgradnje mosta kojim je prošla Jadranska magistrala. Orahovac je jedno od rijetkih mjestašaca koje nikad nije imalo problema s nedostatkom pitke vode, jer njome obiluje. Izvorište Ercegovina danas je kaptirano i izdašnošću napaja Perast i druga mjesta duž obale. Čak i ovlaš kada se pogleda s mora ili kopna, Orahovac obećava gostu naglašeni mir. Naselje je dovoljno udaljeno od turističkih centara da nije vremenom postalo stjecište sezonske gužve. Ovdje se ljetnji zrikavci jasno čuju. Nekad naselje vrijednih ribara, Orahovac se sve više okreće turizmu. Smješten je u obalnoj šumi starih hrastova, od kojih najstariji pamte doba baroka, što će reći gdje su nikli prije 300 godina. U prošlosti je mjesto dalo mnogo pomorskih kapetana. Samo u drugoj polovini 19. v. imalo je flotu od 30-ak brodova. Obalom gdje su svi ti jedrenjaci pristajali danas dominira turistički kompleks sastavljen isključivo od obnovljenih starih kamenih palata. Iznad naselja suvereno dominira pravoslavna crkva Sv. Đorđa izgrađena na stijeni, i na mjestu jedne još starije. Oslikana je freskama iz 15. i 16. v. Zanemarimo li kuriozitetno novo naselje koje je u neposrednoj blizini crkve niklo minulih godina (sa zaista povlašćenim pogledom na Kotorski zaliv), valja istaći ono što ostali vodiči zanemaruju: lakoću dosezanja okolnih vrhova, prije svega onog na kome se, između Perasta i Orahovca nalazi staro austrougarsko granično (tada sa Crnom Gorom) utvrđenje. Na oko 45 minuta napornog hoda (light planinarenja!), to se utvrđenje razlikuje od ostalih austrougarskih po tome što nije natkriljeno kamenim svodom (kao na brdu Vrmac iznad Kotora, prekoputa Orahovca), nego je nalik kakvom starom gradu, sa fortifikacijama oko pravog mini-seoceta, s kućama unutra. Danas bez krovova, razumije se. Na putu prema Perastu, na doslovno pola metra uz magistralu, nalazi se poznata – Bajova kula. Riječ je o skromnoj spratnoj kamenoj građevini, no bogate prošlosti. Ime je dobila po proslavljenom istorijskom junaku Baju Pivljaninu, iz sela Runice u Pivi (Crna Gora). Bajo je u Boki Kotorskoj, između Orahovca i Dražinog Vrta sagradio kulu, odakle je kao iz kakve gerilske baze, a na čelu hajdučke družine, napadao turske karavane po Crnoj Gori. Branio je i Perast i Kotor, te gradove po Dalmaciji i Hercegovini od Turaka. Kada je 1685. skadarski paša s vojskom krenuo da porobi Crnu Goru, Bajo Pivljanin našao se na strani Crnogoraca. Poginuo je kod Cetinja, u bici na Vrtijeljci. Danas je plaža znana kao Bajova kula jedno od poznatijih izletničkih kotorskih kupališta. Šljunkovita plaža potpuno je obrasla šumom aromatičnog lovora. U noćno doba ribari je vole zato što pozicije pod Bajovom kulom vole i ribe! Čak iz Kotora i sa Mula dolaze noću ovdje ribari, i obavezno se kući vraćaju puni kvalitetnog ulova. Ne nekoliko desetina metara od plaže prema Orahovcu, nalazi se uzgajalište školjki (mušalja, dagnji, Mytilus galloprovincialis). Ako niste bili srećne ruke pri ribanju, kupite ukusne školjke! Pune su mesa. Ljetovanje bez voća iz mora nedopustivo je da bude ovekovječeno kamerom. Idemo dalje, prema Perastu. Kilometar. I stop! Tu se nad samom obalom nadnose stare kuće naselja Dražin Vrt, i same nalik vrtu – u mjeri u kojoj je naselje uredno poslagalo svoje kuće ogledane u morskom ogledalu. I tu se mogu kupiti uzgojene kvalitetne školjke mušlje. I med. Tipičnost ovog mini-naselja sa svega par desetina kuća kuća ogledana je u tome što iz Dražinog Vrta iliti Draživrta potiču najbrojnija imena poznatih kapetana. Svih – iz pomorske porodice Vukasović. Od Draživrta do Perasta prostire se magistralna zaravan u dužini od nekoliko kilometara, mnogim motorizovanim prolaznicima neatraktivnih kilometara. Ali ti kilometri to nisu! Nisu ni po čemu nezanimljivi, onako naseljeni samo stijenama s desna – i žbunovima divljeg nara i divlje smokve s lijeve, obalne strane. Naime, to su apsolutno jedina mjesta na cijeloj 50-km dugoj relaciji Kotor – Herceg Novi, na kojoj se jednokratni nudisti mogu načas spustiti nekom od strmih staza do kamenite obale, odmoriti, i u prečistom moru zaplivati, a da nisu niotkoga ometani. Zašto smo rekli: nakratko? Zašto što je mnogo ljubitelja ovog raritetnog, ne više od 2 km dugog pustog raja. Iza njega, krene li se magistralom do Perasta, slijedi Grad nalik baroknoj bajci. Grad-muzej: Perast. Kliknite na to ime...