U šumovitom predjelu sjeveroistocne Crne Gore, na 40-ak kilometara od Berana (v. to), na 945 m nadmorske visine i blizu izvorišta rijeke Ibar, nalaze se Rožaje. Za vrijeme Turaka ovaj gradic se zvao Trgovište, buduci da se na ovom podrucju odvajkada trgovalo – i to: stokom, vunom, lojem, kožom, mesnim i mlijecnim preraðevinama, drvetom, pa cak i zlatom. Gradom dominira mješavina orijentalne i savremene arhitekture. Imucni Rožajci su kanda odustali od toga da grad grade na tekovinama dominantne prošlosti, pa su moderne vile uzeli da podižu na nacin na koji se njima ucinilo za shodno, i u maniru koji cini vidni odmak od prošlosti. Raskošne vile tako krase rožajsku panoramu, kad i onu po obodu ovog naselja na gotovo samoj granici s Kosovom.

Iza Drugog svjetskog rata, nekadašnja skrajnuta varošica takoðe je promijenila svoj dotadašnji izgled. Izgradila je fabrike, poprizvala radnike iz okolnih sela, ponudila im posao i sagradila stanove. Odvajkada su Rožaje bile znane po bogatstvu prirodnih resursa. Tako, ovdje decenijama posluju drvni kombinat, industrija dekorativnog papira i celuloze, te brojni mali, uspješni preduzetnici. Drvna industrija glavna je privredna grana ovog kraja.

Rožaje s okolinom obiluju šumskih pojasevima pod borom, jelom i bukovim drvetom. Nepotrebno je naglašavati do koje mjere takovo zeleno zaleðe zna da utice na cetinarski aromat što ovdje može da se osjeti i udahne. Stoga su Rožaje prijatno klimatsko mjesto bez konkurencije u okruženju, a ako se samo porede sa zapadnim kakvim izletištima i planinskim ljetovalištima. Za razliku od slicnih geografskih idilicnih izolovanih geografskih pošta, Rožaje nude nepatvorenu ekologiju. Sve što se ovdje može da u prirodi ubere, pomiriše, kupi na pijaci ili na bilo koji drugi nacin kuša – ekološko je, gotovo djevicansko.

Nad Rožajama se uzdiže planinski vijenac Žljeb, i Turjak, izmeðu Rožaja i Berana. Na vrhu planine Gospoðin, istorijski angažovana na strani ovog naroda, iako Zapadnjakinja, Jelena je Anžujska podigla naselje sa crkvom. Crkva je danas u ruševnom stanju. Poznata Ganica kula iz 1802. godine nalazi se u samom gradu na desnoj obali rijeke Ibar. Rožaje ne nude nedoumicu: Gdje izaci veceras? Grad i okolina dice se hotelima koji se, s njihove pak strane, odlikuju dobrim provodom tokom cijele godine, s akcentom, naravno, na doba zimske turisticke sezone. Izuzetno luksuzni kafici, kafe-barovi i restorani – garantuju dobar provod do kasno u noc.

Rožajski izletnicki turizam ovdje ne oskudijeva u ekološkoj ponudi. Kud god da se krene, organizovanom ili licnom inicijativom, nailazi se na geografska iznenaðenja u odnosu na koja se u klasicnim, analognim vremenima trošio sav film! U podnožju obližnje planine Hajle turisti se surecu s meandrima cuda: cak šest pitkih izvora grade rijeku Ibar! Naokolo su cetinarske šume, ciji zimski snijeg i tišinu remeti samo šum vodotoka.

Kada je rijec o kulturno-zabavnim manifestacijama, valja istaci „Zlatnu pahulju“, Festival djecijih i omladinskih pjesama. Boravak u Rožajama do detalja ce svakog dana potkazivati lokalne radio stanice, s odgovorima na pitanja: šta je aktuelno, gdje veceras, kako glasi servis i meteorološka prognoza. Kad to zimsko vrijeme dopusti, valja obici one sasvim blizu ruralne cjeline, prije svega sela: Seošnicu, Kalace, Koljeno, Dacice, Kaluðerski Laz, Balotice, Bijelu Crkvu, Besnik...