Pre-povijesno razdoblje do antikviteta – Bokanska regija, Herceg Novi Montenegro Kako bi se cijenila umjetna kultura Crne Gore, ne može se samo referirati na nekoliko poznatih spomenika, već se trebala razmotriti sva umjetna djela ovog regiona i okolnosti u kojima su nastala i kasnije otkrivena, kako bi se doista razumjela priča ovog mjesta. Ponekad je također važno razmotriti alegorijske dokumente koje su preferirale stare Grke kada govorimo o umjetnosti ovog malog regiona. Crna Gora je mala zemlja, ali mjesto ima 'stare kosti' i jedno je od najstarijih regiona poznatih ranim civilizacijama. Ako se razmišlja o njenoj historiji, vrlo je teško odrediti geografiju Crne Gore u različitim povijesnim razdobljima jer je ovaj mali region bio od interesa mnogim imperijalističkim silama kroz vijekove. Između brojnih ratova, Crnu Goru su pogodile prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, potresi su povremeno uništavali mnoga čovjekova historijska kunstna djela, ali postoji i dalje mnogo koja su vrijedna spomena. Na primjer, lokalitet Malo Rose koji datira od 6. do 10. stoljeća predstavlja početak kršćanstva. Iz crkve sv. Tome u selu Kuti i crkve u selu Suščepan sačuvana su kamena dekorativna plastika, od 9. do 11. stoljeća, te kamenito žrtveničko predjelo – parapetna ploča. Većina Crne Gore se sastoji od kraških formacija, ali je također bogata bijelim marmorom, posebno blizu mjesta antičkog Doclea. Drugi rimski općinski grad se nalazi ovdje, što je pokazivalo posvećenost i umjetnički duh naroda koji je nekada ovdje živio jer je zrno crnogorskog mramora nije fino i kompaktno i bilo je vrlo teško raditi s njim zbog njegove tvrdoće, puno veće od one pentelskog ili carrarskog mramora koji su nešto mekši i pristupačniji materijal. Tijekom stoljeća, Crna Gora je smatrana mjestom koje nedostaje materijalne i moderne bogatstva, nedostižna za putovanje, sa krutim terenom i vrlo sirovom i netaknutom divljom ljepotom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena i bila je zadržana kroz generacije i stoljeća. Dokaz tome su čisti oblici nekoliko radova (koje su ljudi sjevernih sela i dalje koriste) kao što je antički čaša s ručkom i visokim cilindričnim vratom pečene gline, ukrašena širokim pojasima i orijentacijom, izložene u muzeju. To me je prisjećalo na kredenciju moje bake pune vrlo stare pečene gline. Međutim, ovaj particular rad umjetnosti pronađen u muzeju datira iz 2100-1900 p.n.e. Dodatno dvije posude koje su otkrivene u regiji, imaju male čestice metala, koja nas uvodi već u sljedeće razdoblje – rane faze antikviteta. Predmeti kao što su mali metalni oštri harpuni i slomljeno koplja vidljive su na prašnjivim policama ovog male muzeja, a ispod njih ima malo izblijedjede ćiriličnih slova. Abeceda je sama po sebi drevna, i iako se latinska abeceda često koristi u ovoj regiji, mnoge škole uče ćirilicu kao drugu abecedu kako bi potaknule nove generacije da ostanu vjerne svojim drevnim korijenima. U Crnoj Gori, neolitsko doba, sa svim svojih tri faze kao što su donja, srednja i gornja faza, predstavljene su keramičkim artefaktima koji se koriste u svakodnevnom životu. Međutim, postoje mnogo više tragova eneoličnih kultura nego neolitskih, a to čini vrednovanje stila i umjetničkih trendova teže. Neki znanstvenici vjeruju da se dekoracije na eneoličnim posudama sastoje od neke vrste pretpovijesnog znakovanog sustava koji služi za identifikaciju određenih rasa, svaka s njihovom vlastitom grupom simbola. S druge strane, neki vjeruju da te dekoracije čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedan od važnijih činjenica je da unatoč maloj veličini naše zemlje, može se zaboraviti spomenuti enormnu raznolikost folklorne tradicije. Etnološka studija plesa, vezilačkog rada, dekorativne umjetnosti, kostima, nakita, gravira, boja na kararskim zdjelama i lokalne narodne umjetnosti gotovo svakog grada, objašnjava veliki val migracije s sjeverne obale Crnog mora (indoeuropska migracija) koji je imao ogroman utjecaj na ovo područje. Iako je znanstveni dokazi mnogih migracija evidentni, znanstvenici nisu u mogućnosti identificirati jednu eneoličnu "rasu" u Crnoj Gori. Na osnovu različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, da je bilo nekoliko rasa. To je razlog zašto povjesničari i dalje nazivaju crnogorskim eneoličnim ljudima generičkim imenom "indoeuropljana". S tim na umu, molimo pozovite se na sljedeće kunstne radove koji su svjedočanstvo prvih tragova boravka ljudskih zajednica: Jedno od tih nastambi je otkriveno u pećini Vranjaj, ispod vrha Radoštaka blizu Herceg-Novog. Datiraju iz neolitskog razdoblja (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije nastanjavanje je započelo u eneolitu (2000–1700 p.n.e.) i isto tako tijekom brončanog doba. Čaša brončanog doba s ornamentom iz pećine Vranjaj. Tijekom brončanog i željeznog doba, pokopavanje pod tumulsima je bilo intenzivno – Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. 1953. godine, dom Mirka Komnenića, preusmjeren je u Nacionalni muzej Herceg-Novog. Radi se o lijepoj građevini dizajnirani kasnobarokom stilom, a izgrađena je u kasnom 18. stoljeću. Pseudo-barrokne ekspanzije i priložene nadogradnje su promijenile izvorni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim. Jedno od tih nastambi je otkriveno u pećini Vranjaj, ispod vrha Radoštaka blizu Herceg-Novog. Datiraju iz neolitskog razdoblja (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije nastanjavanje je započelo u eneolitu (2000–1700 p.n.e.) i isto tako tijekom brončanog doba. Čaša brončanog doba s ornamentom iz pećine Vranjaj. Tijekom brončanog i željeznog doba, pokopavanje pod tumulsima je bilo intenzivno – Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. 1953. godine, dom Mirka Komnenića, preusmjeren je u Nacionalni muzej Herceg-Novog. Radi se o lijepoj građevini dizajnirani kasnobarokom stilom, a izgrađena je u kasnom 18. stoljeću. Pseudo-barrokne ekspanzije i priložene nadogradnje su promijenile izvorni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim. Jedno od tih nastambi je otkriveno u pećini Vranjaj, ispod vrha Radoštaka blizu Herceg-Novog. Datiraju iz neolitskog razdoblja (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije nastanjavanje je započelo u eneolitu (2000–1700 p.n.e.) i isto tako tijekom brončanog doba. Čaša brončanog doba s ornamentom iz pećine Vranjaj. Tijekom brončanog i željeznog doba, pokopavanje pod tumulsima je bilo intenzivno – Glogovik, Vranjaj i Djevojačke Grede. 1953. godine, dom Mirka Komnenića, preusmjeren je u Nacionalni muzej Herceg-Novog. Radi se o lijepoj građevini dizajnirani kasnobarokom stilom, a izgrađena je u kasnom 18. stoljeću. Pseudo-barrokne ekspanzije i priložene nadogradnje su promijenile izvorni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim. Ugravirani imena s bajonetima ruskih vojnika, koji datiraju 1807. tijekom rata s Napoleonom, ukrasavaju autentična vrata na prizemnoj etaži. Kasnije je ova građevina dobila službeni naziv Regionalni muzej Herceg Novi. Parcijalne obnove muzeja su se dogodile 1979., 1994., 1996. i 2001. Ispred Regionalnog muzeja nalazi se izvanredan mediteranski i suptropski botanički vrt, s više od stotinu odabranih biljaka, koje ukrasavaju park prostor od 1000 četvornih metara. Mnoge vrlo egzotične i ekstravagantno jedinstvene biljke su našle prostor ovdje u ovom lijepom vrtu. Mnoge vrste palmi, biljke Agave, kaktusi, aloe i mnoge druge biljke rastu u vrlo neobičnim oblicima i bojama. Tijekom doba cvatanja, cvjetovi uljepšavaju atmosferu. Ovdje možemo pronaći različite vrste penjačkih biljaka kao što su Pitosporumi, kao i obalnu Pinijsku stabla, Mimozine cvjetne drveće, Kamelije, Magnolijate i aromatične i ljekovite mediteranske trave. Mirko Komnenić je donirao svoj dom kao fundaciju gradu Herceg-Novi. U svojoj živoj oporuci i testamentu, željeo je da se ova građevina koristi u obliku gradskog muzeja. Mirko Komnenovik je bio aktivan tijekom balkanskih ratova, radio je s propagandom i obavještajnim službama protiv Austro-Ugarske. Također je bio zatvoreenik Mamulske kule tijekom Prvog svjetskog rata. Izabran je za ambasadora Bokanske Kotorske u Nacionalnom parlamentu Monarhije Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i 1925. Također je držao poziciju predsjednika zajednice Herceg-Novog 1930. Postao je ministar društvene politike i narodnog zdravstva 1935. Bio je ohvaljivan brojnim medaljama. Evo nekoliko od njih: Bijeli orao s mačima, sv. Sava prvoga i trećega stupnja; ruske: sv. Vladimira 4. klase, sv. Stanislava 5. klase, sv. Ane 2. stupnja; francuska Legija časti i čehoslovačkog časnika Revolucionarne križ. Još jedan zanimljiv fact koji pokazuje kako je ovaj čovjek bio velik je njegova željene da se svi njegovi zarade i prihodi trebaju donirati lokalnom domu za siročad kako bi pomogao siročadi Herceg-Novog, bez obzira na njihovu religiju ili etničko podrijetlo. Ovaj muzej sadrži histórijsku, arheološku, etnološku i ikonu zbirku umjetnosti.