I sama pomisao da mi primorci krenemo ka sjeveru po decembarskom ledu i snijegu, nije nam zvučalo nimalo privlačno. Međutim, obećanje dato veoma dragom prijatelju se nije moglo prekšiti, a i krajnje je vrijeme bilo da vam predstavimo naš najveći grad na sjeveru Crne Gore, Bijelo Polje. I tako po zlom vremenu u Boki, koja bijaše skoro utonula u kišu, krenusmo! Na naše veliko iznenađenje, od trenutka kada smo napustili Bioče i zakoračili ka sjeveru, kiša je prestala i gotovo iza svake naredne krivine smo bili zapljusnuti Tolkinovskim prizorima. Usput smo stajali da posmatramo predjele koji bez imalo pretjerivanja izgledaju kao iz „Gospodara Prstenova“. Vodjeni klancima i kanjonima stigosmo u Bijelo Polje. Toplota susreta sa prijateljima, i ljepote kraja, su učinile da se odmah osjetimo kao kod kuće. U društvu našeg domaćina Iza Gušmirovića i njegove familije započesmo šetnju po Bijelom Polju.

Prvo pođosmo u obilazak Crkve Svetog Petra koja nas je zaista iznenadila svojom arhitekturom, potpuno neočekivanom za ovaj dio Evrope.

Onda pođosmo do poznate Gušmirske Džamije „ ova Džamija je prenešena s Jabučine 1741 godine sve s ruke na ruku za dan i noć od strane džematlija Bijelog Polja“ piše na ploči koja se nalazi na ulazu. Onda posjetismo jednu od rijetko sačuvanih kuća iz 18 vijeka, tipične izgradnje za Bijelo Polje. Inače veoma interesantna priča je vezana za tu staru kuću. U njoj su Bjelopoljci sakrili Hadži Loja, velikog junaka i vođu ustanka protiv turske vlasti u Bosni. Tamo viđosmo poznate dolape sa hamianima (kupaonice), koji danas predstavljaju veoma dragocjeno umjetničko blago od naconalnog značaja. Nakon toga krenusmo u šetnju centrom grada. Prvo posjetismo hotel Bijela Rada koji naš domaćin, kao vrijedni preduzetnik i čovjek školovan na zapadu, pokušava transformisati u moderan hotel. Prošetasmo trgom sve do mosta na Limu, a onda posjetismo i spomenike trojici poznatih bjelopoljskih književnika na vidikovcu iznad mosta. Tamo vječno svoj grad gledaju Ćamil Sijarić, Risto Ratković i Miodrag Bulatović. Pozdravismo se sa svima i krenusmo nazad kroz prirodu „otetu“ iz Tolkinovih djela. Posebno se zahvaljujemo našem dragom drugu Izu, dugogodišnjem prijatelju našeg sajta. Često se sjever Crne Gore, ili tradicionalno Brda, ne pokrivaju na sajtovima u istoj mjeri kao južna Crna Gora. Uz pomoć naših prijatelja i suradnika Montenegro.com se nada da će ova praksa postati prošlost. Ukoliko imate želje pomoći ovu našu sekciju ili već posjedujete slike i tekstove o Brdima Crne Gore molimo vas da ih podijelite sa nama, a samim tim i sa svijetom. Za naše posjetioce veliki pozdrav iz Bijelog Polja. Hvala, Montenegro.com