U stalnoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, postaje opsjednuta osjećajem nepripadanja. Praznina postaje topla i jedina prihvatljiva. Uvjerena da nepokolebljivo hoda kroz svijest, nameće sebi atribute koji nijesu dio nje. U kući kojom dominiraju hladnoća i buđ, u beskrajnoj tišini noći, iznenada otvara vrata. Scena pred njenim očima postaje njena jedina priča. Bjelina ju je dugo opterećivala: hodanje kroz zamišljeni snijeg bez osjećaja da je nestalan, gledajući ga kao crne kristale i izvor toplote. Treperenje laganog materijala vezuje njenu istinu za strah. Ipak, ovo djeluje kao utočište. Počinje da brine samo zbog plave boje. Rođena na mjestu koje nikada nije napustila, sjeća se svake kuće u kojoj je boravila. Okolnosti i okruženje su uvijek bili na njenoj strani, i dugo je vjerovala da njen glas može ubiti. Pa ipak, osjeća krivicu i grižu savjesti. Živi u bliskoj, četvoročlanoj porodici i odgajana je da kontroliše svoje snove. Ova izložba istražuje društvene i prostorne dimenzije, koje dekonstruišu i ispituju odnose između identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavljaju. Rad specifičan za prostor prikazuje monumentalne figuralne reprezentacije na zidovima izložbenog prostora. Predimenzionirane figure dominiraju unutrašnjim prostorom, stvarajući vizuelnu i tekstualnu kompoziciju, kreirajući moguće/imaginarne okolnosti i vizuelne reprezentacije kroz vlastite probleme. Pokušavam stvoriti vizuelnu reprezentaciju sa daškom imaginarne vizije umetnute u realistično dizajniran prostor. Kada počne proces „grebanja", razni slojevi postaju vidljivi u prostoru u kojem postojimo – odvojeni, obični ljudi sa sopstvenim ličnim pričama i situacijama, koji stvaraju cjelokupnu sliku jednog društva. Namjera je izmjestiti sjećanja unutar samog prostora i podstaći razmišljanje o subjektivnom mišljenju, koje varira u različitim društvenim kontekstima. Veza između prostora i sjećanja, promjenljive pozicije i okolnosti, nudi mogućnost različitih perspektiva i preklapanje opštih i imaginarnih činjenica i tumačenja. U svojoj umjetničkoj praksi bavim se temama koje se kreću u oblasti identiteta, roda, tijela, prostora i vremena. Pojedinačne izložbe grupisane su oko specifičnih tema i koncepata, uz upotrebu različitih medija, materijala i jezika. Predmeti mog istraživanja su lična i univerzalna pitanja: čovjek i vanjski izgled, tijelo i tjelesnost, prolaznost i pripadanje, fenomen sopstvenog iskustva i percepcije spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta. Koristim prostor kao medij kroz koji izražavam sopstvenu poetiku zasnovanu na svakodnevnim predmetima za upotrebu i imaginarnim situacijama kroz koncepte pripadanja i prolaznosti. Ovi radovi specifični za prostor imaju za cilj vizuelno mapiranje i definisanje prostora koji su na neki način povezani sa ženom i njenim prisustvom, kao i istraživanje mogućnosti izmještanja sjećanja i preklapanja u istom prostoru. Kuća njenih predaka. Sjeća je se: njeni mali prozori, miris čađi, tavan, gumena lutka, tapiserija na zidu i prljav pod. Rođena je na mjestu na koje se, jednom kada ga je napustila, nikada nije vratila. Uvjerena je da je pronašla sopstveni prostor i nikada ga neće napustiti. U beskrajnoj tišini noći shvata besmislenost onoga što je čekala. Živi u četvoročlanoj porodici odgajajući ih da sanjaju naglas. Naše priče definišu mjesta koja dijelimo. A sliku koju vidimo mogu promijeniti riječi. Izložba će biti otvorena do 29. decembra. Radno vrijeme: utorak – subota, 10:00 – 17:00. Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora Milijana Istijanović rođena je 1982. godine u Somboru. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, Crna Gora, na Odsjeku za vajarstvo, kod profesora Pavla Pejovića. Imala je sedam samostalnih izložbi. Njeni radovi su izlagani na međunarodnim festivalima i projektima. Dobitnica je Godišnje nagrade za vajarstvo Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, kao i Prve nagrade Zimskog salona Herceg Novog. Učestvovala je u nekoliko rezidencijalnih programa za umjetnike.