Stari grad opasan je veličanstvenim bedemima, koji nastavljaju da opasuju brdo Sveti Ivan (San Đovani) u ukupnoj dužini od 4,5 kilometara, što je kuriozitet svjetskih razmjera. Debljina zidina je negdje i do 15 metara, a visina mjestimično i 20 m. Pogled na Kotor opasan fortifikacijama je jedan od povlašćenijih u životu.

Bez obzira na to da li se Kotoru (crna Gora) u pohode dolazi kopnom ili morem, utisak je uvijek isti. Gradova poput Kotora – jednostavno nema na svijetu. Biti u Kotoru naprosto znači osjetiti duh jedinog fjorda na Mediteranu, duh jednog od zvanično najljepših zaliva na planeti Zemlji – duh Boke Kotorske (Crna Gora).

Naučnici spekulišu kako mora da se na ovom mjestu nalazio izgubljeni antički grad Acruvium. Legenda kaže da je vila Alkima (grčki: Snažna), savjetovala cara Stefana Dušana da grad ne gradi u brdu »gdje nema brodu pristaništa, ni konju poigrišta«, nego uz obalu. Po mitološkoj priči, Kotor su osnovali Kolhiđani, pripadnici feničanskog plemena, našavši se za krmom Argonautima, Jasonu, Herkulu, Tezeju, Poluksu, Kastoru i Orfeju – u potjeri za simbolom svega pomorskog bogatstva, Zlatnom runu.

Hoće se reći da je Kotor (baš kao i Budva), osnovan u predhomerovsko doba (10-12. v. pr. n. e), dok su Feničani, učitelji Grka, gospodarili Sredozemljem. Kotor je star koliko i pomorska trgovina na Jadranu. On je upravo – drevan.

Prvobitno se zove Katareo, mjesto vrela, pa Dekatera, Dekaderon, Katarum... Grci su ovdje tokom 7-4. v. pr. n. e. Dolaze Iliri. Potom Rimljani, koji vladaju oko 650 godina. U 5. vijeku Grad ruše Goti. Propašću Zapadnog Rimskog carstva (476. g), Boka sa Kotorom potpada pod vlast Vizantije (400 godina). U 7. v. Kotor postaje glavni grad Boke Kotorske, što ostaje do danas: pod najezdom Slovena, Romani iz Risna, tadašnje zalivske prijestonice, prelaze u Kotor.

Slijedi period dukljansko-zetskih vladara (10-11. v), kada počinje da dominira slovensko stanovništvo. Najveći ekonomski i kulturni procvat Kotor je doživio u doba Nemanjića; u sastavu srpske države (1185-1371) ima najširu autonomiju, te upravljanje po vlastitom Statutu. Stefan Nemanja podigao je u Kotoru dvor. Poslije raspada srpske države, usljed turske najezde, Kotor povremeno priznaje ugarskog kralja, Mletačku republiku, bosanskog kralja Tvrtka I (1371-1379) za svoje vladare. Grad je i samostalna republika (1391-1420) sa knezom na čelu.

Usljed opasnosti od Turaka, Kotor se predijelio da mu zaštitnik bude Mletačka republika (1420-1797), koja ga i spasava od razaranja, i omogućuje privredni i kulturni razvoj. Od 1979. do 1814. smjenjuju se vlasti: austrougarska (1797), ruska (1806), francuska (1808-1813). Pod vladom crnogorskog mitropolita Petra I Petrovića, proglašava se ujedinjenje Boke sa Crnom Gorom, 1813. Od naredne, pa još 100 godina zaredom, Kotorom vlada Austrija. Godine 1918. Kotor i Boka (Crna Gora) ulaze u sastav Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije.

U Stari se grad ulazi kroz troja vrata, od kojih su Zapadna iliti Vrata od mora iz 1555. – Glavna. Ukliješten u dnu planinskog Lovćenskog masiva, omeđen sa sjevera kratkom rijekom Škurdom, i sa juga – podvodnim izvorištem Gurdić, Kotor je po svemu (iza katastrofalnog zemljotresa iz 1667) barokni grad. Sve palate, njih na stotine, obnovljene su u baroknom stilu. Po svemu je očito da je ovdje, sem graditeljstva, cvjetalo pomorstvo i brodogradnja, trgovina, slikarstvo, zanatstvo. Čuveni su kotorski srednjovjekovni oružari i zlatari. Kad kaže u Gorskom vijencu da je »na moru svašta majstorah«, tada Njegoš, najveći među pjesnicima, misli s razlogom upravo na Kotor.

Grad koji je danas po svemu kulturnom nasljeđu s razlogom na UNESCO-voj listi svjetske i kulturne baštine, diči se fra Vitom, neimarom manastira Dečani, ikonopiscem Lovrom Marinovim Dobrićevićem, te listom znamenitih Kotorana, pomorskih kapetana, diplomata, štampara, pjesnika..., listom koja je nepregledna. Tradiciju pomorstva, jedinstvenu u svijetu, baštini već 12. vjekova (!) čuvena Bokeljska mornarica, originalna bratovština sa svojim posebnim admiralitetom, nošnjom, tradicionalnim kolom, i ne samo folklornim značajem.

Kotor je jedini grad na istočnim obalama Jadrana koji se uvijek imenom nalazi na svim istorijskim kartama. Jedini je mediteranski grad-lavirint, što mu daje tokom turističke sezone posebnu čar: »Gdje se nalazi ova ili ona znamenitost?« Pa, iako su svim gostima dostupne mape, opet se i opet! lako može izgubiti u spletu alogično ukrštenih i međusobno posloženih ulica! Stoga oprez!

Dominantnu katedralu Sv. Trupuna iz 12. v. lako je naći, ako se sa ulaznog i najvećeg, Trga od oružja skrene udesno, pored baroknih palata Bizanti i Beskuća, pa pored palate Pima – ali kako naći palatu Grgurina (Pomorski muzej), ili kako naći trgove neobičnih imena: Trg od Salate, Trg od mlijeka, Trg od drva, Trg od kina (bioskopa)..., u kotorskom urbanom baroknom lavirintu? Kako naći Izlaz iz Starog grada?

Ne valja se Kotoru doći u pohode na jedan dan. A ako mu se, po nesreći, i dolazi na dan, tada je ruta ova: Trgom od oružja desno, do Trg od brašna, pa nadalje do Katedrale, onda lijevo, kroz more ljudi, do Pomorskog muzeja, i dalje, istom ulicom do pravoslavnih crkava Sv. Luke i Nikole, pa ulijevo, ulicom Istok-Zapad, opet do glavnog gradskog Trga od oružja. U bojama plavog, tu se nalaze Vrata od mora – izlaz.

Unutar Kotora nebrojeno je o Kotoru ostalo opisanog blaga.