Lepetane, Crna Gora Lepetane su malo mjesto na obali poluostrva Vrmac, između Kotora (v. to, Crna Gora) i Tivta (v. to), smještene u moreuzu Verige – najužem dijelu zaliva Boke Kotorske. Na koordinatama 42° 27' 55" N, 18° 41' 9" E, nalaze se prekoputa Kamenara (v. to), s kojim su pak spojene više od jednog vijeka redovnom trajektnom linijom. Tjesnac Verige dug je 2,4 km i širok oko 350 m. Tu razdaljinu moderni trajekti danas prevaljuju za 10-ak minuta. Po jednoj, uslovno rečeno romantičnoj teoriji, Lepetane su ime dobile po le putanama iliti lakim ženama, kojima su kotorski, dobrotski i prčanjanski kapetani ovdje gradili kuće, a kako bi ih mogli posjećivati pod uslovima da za to ne znanju ljubomorne im žene-kapetanice! Po drugoj verziji, Lepetane ime duguju peraškoj porodici Lepetani (ili Lepetanus), čiji su posjed nekad bile. Mjesto se dakle ne zove Lepetani, nego Lepetane. Kako kod, pominju se u 15. vijeku, premda je ovdje naselje i prije postojalo, ali pod imenom Sveti Lovrijenac, po nekadašnjoj crkvi...

Centar Lepetana je upravo na platou pred kojim svakih nekoliko minuta ljeti pristaju catare, kako Bokelji nazivaju trajekte. Lijevo i desno od platoa proteže se naselje, do duboko u brdo puno nekadašnjih obradivih kaskada, s brojnim korijenima maslina. Takođe, i sitne se pjeskovite plaže ređaju lijevo i desno. Prema Tivtu, naslikovitija je plažica na rtu Opatovo. Ovaj se rt nalazi tačno prekoputa tjesnaca i rta Sv. Neđelja – sa hercegnovske strane. Na oba rta nalaze se svjetionici. Onaj sa Sv. Neđelje bljeska crveno, a onaj s Opatova bljeska zeleno. Te su oznake veoma važne, jer ovuda tokom sezone dnevno prođe mnogo plovila, od kojih su svakako najljepši turistički kruzeri, dominantne ploveće planine, putnički brodovi na čak 13 paluba! Kupaču se čini da ih gotovo može dotaći rukom, koliko samo prolaze blizu obale!

Gledano iz Lepetana desno, nalaze se popularna, nešto izolovanija kupališta. Te su pješčane plažice sitni prečisti medaljoni! Kupališna kruna (po svim parametrima divlja, ali baš zato privlačna) nalazi se na najužem dijelu tjesnaca, na rtu Gospe od Anđela, s povlašćenim pogledom na drevni Perast! Tamošnja crkvica pominje se 1526, iako je tek 1585. oko nje podignut odbrambeni zid, sa puškarnicama – za odbranu od gusara i Turaka. Naime, otkako su 1482. Turci zauzeli Herceg Novi, neprestano napadaju i uznemiravaju unutrašnju (Mletačku od 1420) teritoriju Kotorskog zaliva. Zato se na Gospi od Anđela danonoćno stražari. Od 1585. već se ovdje radi o nekoj vrsti tvrđave, s cisternama za vodu. Crkvica je danas nažalost u ruševnom stanju, ali i takva kakva je, naprosto je fascinantna. Stalna je meta fotoobjektiva s kruzera, ili sa sučelišnog platoa Turskog rta (330 m udaljenog, reklo bi se – na rukohvat).

U tjesnacu je do 1654. postojala crkva Gospe od Snijega, ali je 15. jula te godine stradala tokom turske opsade Perasta. Na koji metar od obale i danas postoje vidni ostaci crkvice Gospe od Oriza, podignute po predanju kada se na baš tom mjestu, na koju stotinu metara od centra Lepetana, u prošlosti nasukao brod pun pirinča (oriza). Osim Mlečana, u Verigama su razna utvrđenja zidali i Austrijanci, kao npr. veliku barutanu. Njene će ostatke partizani dići u zrak 1942.

Godine 1379, 40-ak godina prije dolaska Mlečana (na izričit poziv tada samostalnog Kotora), pominje se u Lepetanama Bartolomeo Paruta, koji je pritekao u pomoć Mlečanima u pomorskoj bici protiv Đenovljana. Tada je Paruta o svom trošku naoružao dvije galije sa po 240 veslača. Mletačka ga je republika za ovaj podvig proglasila plemićem i članom mletačkog Velikog vijeća, po čemu je ovaj Lepetanac bio prvi Bokelj koga su Mlečani uvrstili u članstvo Velikog vijeća!

U mjesnoj crkvi Sv. Antona Padovanskog sagrađenoj 1760. nalazi se oltarska slika Gospe od Rozarija sa sv. Antunom i sv. Domenikom. Djelo pripada Tiepolovoj školi 18. v. Sliku je poklonio patrun Anton Damjanović, brodovlasnik iz Lepetana. U crkvi se nalazi i jedna vrlo interesantna slika Sv. Bogorodice, rad nepoznatog franjevca iz 1869. Stanovnici Lepetana, sem toga što do danas slove za dobre ribare, a oni s viših kaskadnih pozicija i za dobre maslinare, odvajkada su bili upućeni na pomorstvo. Početkom 17. v. pominju se kao mornari na peraškim brodovima i kao radnici u tamošnjem brodogradilištu. Kao brodovlasnici i kapetani javljaju se uglavnom poslije pada Mletačke republike, najprije u popisu bokeljskih brodova i kapetana iz 1807. (godine francuske okupacije).

Tada Lepetane imaju oko 400 stanovnika. Prema jednom izvještaju iz 1729, Lepetane imaju 7 jedrenjaka, 45 mornara, a vijek kasnije – 27 brodova duge i obalne plovidbe. Pomorci Lepetana istakli su se u ruskoj i argentinskoj trgovačkoj mornarici, kao i na parobrodima austrijskog Lloyda. Uz kuću Ivovića sačuvan je renesansni park. U zaseoku Veće brdo, na oko 45 minuta hoda, sačuvala se srednjovjekovna crkvica Sv. Ilije.