Muo je obalno mjesto s ribarskim i imenom i prezimenom! Ovdje se čuva srebrna riba palamida. Pogledajmo gdje, kako i otkud... Muo? Turisti počesto ne znaju što bi ime mjesta u kome ljetuju trebalo da znači? Da li se po padežima Muo mijenja u: Muo, Mua, Muu, ili kako? I sa lokalnih radio stanica ponekad se čuje kako na Muu ove godine ima više gostiju u odnosu na isti period lani...? Bude godina i kad to nije tako, ipak, Muo je Mulo!

Ime je dobilo po zaista mnogim mulima (odmorištima za barke) izgrađenim uz obalni put. Kad ovo znamo, imamo simpatije svih mještana. Mahom onih starijih, stanodavaca!

Lako je tokom kratke obalne šetnje nabrojati kako na Mulu (Crna Gora) postoje brojna kamena mula. Muljani su svi u prošlosti bili ribari, i izgradili su mula ispred svojih kuća da bi barke-hraniteljice zaštitili od talasa. U doslovno svakom mjestu Boke Kotorske postoje mula, ali ih na Mulu, na svega par kilometara, ima najviše – čak 50-ak. To je svojevrsni mediteranski rekord, nemojmo se zavaravati. Muljani su zaljubljeni u svoja mula! Stariji i danas sjede na pižulima duž niza kamenih kuća koje se dodiruju, i koje su sve tik uz obalu. Mještani su uvijek spremni da o mulima prihvate razgovor. Tokom bonace, kada nema ni daška vjetra, i kada se spratne kuće s mulima uduplaju u morskom ogledalu, tada vape da budu fotografisane. Ako s ribarima zasjednemo na pižulu, jedinstvenoj primorskoj arhitektonskoj tvorevini (ljeti toploj kamenoj klupi ozidanoj uz kuću), ribari otvaraju svoju dušu. I otkrivaju tajnu dugovječnosti svih tih muljanskih mula...

Naime, u prošlosti Boke Kotorske (Crna Gora) specijalnom su se klještastom napravom na bazi poluge, postavljenom na vrhu barke, veliki kameni blokovi vadili iz mora. I slagali uz obalu, na način da budu brana talasima. U istoriji ove tipične mediteranske gradnje nikad se nije koristio cimenat kao vezivno sredstvo! Mještani su u procjepe između poslaganih velikih kamenih gromada umetali snopove školjki mušalja (dagnji, mušula). Specifičnim vezivnim bisusnim snopom, izvorno onim nitima kojim se školjka hvata za kamen, mušlje su jače nego što bi to mogao da poveže beton – spajale kamen s kamenom. To čine i danas! U zemljotresu iz 1979. i mula su stradala, dakako, ali bi sasvim nestala da im nisu iz mora pripomogle kolonije mušalja, i njihovi izuzetno jaki bisusni snopovi. *

Bilo kako bilo, Muo je mjestašce sa povlašćenim pogledom na Kotor. Ta povlašćena višta (u prevodu s lokalnog idioma – pogled), posebno dolazi do izražaja tokom avgustovske tradicionalne akvatorijalne fešte Bokeške noći, kada mnoge maskirane barke ili kreću s obala Mula, ili tuda prolaze. Dakako, tradicionalni vatromen bolje se vidi sa sučelišnih obala Mula negoli iz samog Kotora, tim prije što se sav reflektuje u vodi, po svim bojama spektra! Tokom ljetnjeg dana ima mnogo vaterpolista koji neznatnu razdaljinu od pola nautičke milje između Kotora i Mula prevaljuju treninga radi. Naravno: svi oni moraju da znaju za jadac: da tokom dana mnogi brodovi, jedrilice i jahte direktno sijeku njihovu plivačku rutu. Stoga, ako preplivavate ovaj zalivski apendix – oprez!!! *

Muo ima fizionomiju urbanog tipa niznog naselja. I sve se te spratne kamene ribarske kuće nalaze u podnožju slikovitog poluostrvskog brda Vrmac, koje sprečava da dan u Kotoru traje duže za nekoliko sati. Najstariji spomenik oličen je u starijem djelu crkve Kuzme i Damjana iz 18. v. Godine 1864. sagrađena je u mjestu crkva Blaženog Gracije, u kojoj se čuvaju svečeve mošti iliti moći. Sem njih, tu se nalazi i svojevrsni spomenik ribarstvu – srebrna zahvalnica u obliku ribe palamide, poklonjenja crkvi neposredno nakon što su Muljani (u 19. v) mrežama izvukli do tih vremena nezapamćen ulov palamide, ribe za koju se s pravom drži da je po kvalitetu mesa sasvim nalik tuni.

Iz Mula se kroz predgrađe Peluzica može šetnjom do Kotora za 15-ak minuta. Do susjednog Prčanja, isto. Sve vrijeme, šetnja obalom nalikuje obilasku jedinstvene izložbe kamenih mula, jer je svako muljansko mulo drukčije. I između svakog se nalazi makar mala mediteranska biljna oaza. Kasna noćna šetnja otkriva noćno lice ribarskog mjesta: mnogi postariji Muljani zabacuju s obale mamce na ribe od grote (ribe iz kamenog skrovišta). I čekaju ribari, ionako poslovično mučeni sezonskom bukom i nesanicom. Udice vade jutrom, kad svi turisti spavaju, poslije burne noći provedene u Kotoru. Ulovljeni tada listom budu mrki i ljigavi guljoči. Oni na prvi pogled jesu ružni, ali su obalna riba prve kategorije! Te delicije potom svojim very own Muljanima-ribarima spremaju njihove žene. Niti jedan restoran nema frigane guljoče u ponudi, niti brodet od njih, niti bilo kakvo jelo. Do ovog neprikosnovenog zalogaja gost može da dođe samo ako je u naročitoj milosti kod Muljana. Ako s pogledom na Kotor, ljetuje na Mulu. Naravno, i ako se nalazi u naročitoj milosti Muljanki!