Iako sam u Herceg Novom proveo najveći dio svog života i smatram sebe jednim od onih koji se trude da budu što je moguće više i bolje upućeni u istoriju i sadašnjost svega što nas okruzuje u ovom prelijepom gradu i njegovoj okolini, tek prije par godina sam čuo za Ilinicu.

Prilika mi se ukazala tokom februara mjeseca 2003. godine kada sam imao čast da to mjesto obiđjem sa gospodinom Savom Zarubicom, inače predsjednikom mjesne zajednice Igalo; velikim entuzijastom čija je želja da ovu istorijsku lokaciju uredi i pretvori u jedinstvenu atrakciju na ovim prostorima.

"Želim što veći broj ljudi da zainteresujem za Ilinicu” reče Savo, “da ovo mjesto posjeti što veci broj ljudi, kao i da u planiranim akcijama obnove puta, crkve, međa i prilaza privučemo pomoć i naših iseljenika.”

Pored crkve koja se nalazi uz samu među koja razdvaja Crnu Goru i Hrvatsku (kako bi mještani rekli "ono što pane s lijeva to je u njihovo, a s desna u naše")...

...je izgradjen jedinstveni spomenik francuskim vojnicima poginulim na tom područuju 1806. godine u doba napoleonovih osvajanja, podignut 1919. godine.

Natpis : "Aux braves soldats francais morts pour la patrie" ("Hrabrim francuskim vojnicima poginulim za otadžbinu")

Pored ova dva unikatna spomenika, mjesto je jedno od rijetkih lokacija sa kojih se pogled pruža sa jedne strane na čitavu Boku, a sa druge na Konavle u R Hrvatskoj.

Očaran zaista jedinstvenim pogledom i nezaboravnim doživljajem Boke, čak i meni do tada nepoznatom, ukrcali smo se u terensku Ladu i spustili se teško pristupačnim putem prvo do obližnjih Žvinja, Njivica i na kraju do Igala. Nakon moje prve posjete Ilinici, vrlo često dok hodam ulicama moga grada ili vozim se kolima, okrenem glavu prema gore i gledam je sa željom da joj se sto prije vratim i ponovo je dozivim. Gordan Stojovic Montenegro.com