Montenegro.com ekskluzivno objavljuje tekst Marijane Vukčević o istoriji i znamenitostima Ulcinja. Ulcinj je jedan od najstarijih gradova na jadranskog obali koji već dvadeset pet vjekova prkosno odolijeva zubu vremenu. Čudesno izdignut na hridinama iznad otvorenog mora, okrenut Otrantu neodoljivo osvaja sva vaša čula. Kroz vijekovima nataložene različitosti kultura i civilizacija stopljenih u jednu cjelinu. Nešto nalik na mali raj na zemlji, vanvremenski isklesan u vijekovima krvavih borbi, prkosa, ponosa i ljubavi svih onih koji su ovo mjesto posjetili bar jednom u životu.

Najraniji tragovi nas vode do praistorijskog vremena kad je Ulcinj pripadao Ilirima, narodu indoevropskog porijekla. Ulcinjski stari grad su osnovali još u V vijeku p.n.e. Kolhiðani zbog čega je prvobitno i dobio ime Kolihinium. U II vijeku (163 god p.n.e) osvajaju ga Rimljani od ilirskog plemena Olcinijatas i tadašnji drevni grad Colchinijum postaje Olcinijum. Za vrijeme rimske vladavine Olcinijum dobija poseban status, kao grad sa naročitim privilegijama (opida civijum romanoruma) a kasnije i kao grad sa samostalnim statusom ( Municipija). Zbog svog izuzetnog geografskog položaja, reljefa i blage klime oduvijek je bio meta velikih osvajača. Ulcinj je grad čije su zidine često rušene u ratovima ali isto tako i obnavljane od strane svih onih koji su zbog izuzetne ljepote ovog drevnog grada pronalazili svoj mir izgraðujući sebi utvrðenja i rezidencije. Vizantijski car Justilijan ga je obnovio i napravio utvrðenja a nakon njega Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci. Godine 1183 grad je zauzeo srpski župan Stefan Nemanja i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih primorskih gradova.

Negdje u to vrijeme izgraðena je i čuvena kula Balšića a interesantan podatak je da je baš u njoj boravio čuveni reformator Talmuda (Sabataj Cevi) koji je 1676. godine, nakon što je prešao u islam tu i umro poznat kao Muhamed Efendija. Iako nikad nije bio prava prijestonica Ulcinj je bio omiljena destinacija koju su vladari Zete koristili za svoje rezidencije. Sin zetskog kralja Vukana, Nemanjin unuk Ðorðije boravi u Ulcinju 1252 godine. 1281 godine utočište u ovom drevnom gradu našla je i sestra kraljice Jelene, Marija, porijeklom francuskinja, udovica Anselma de Chaurs. Njen grob se do 1571 godine nalazio pred oltarom Bogorodičine ili Markove crkve. Nakon nje i Jelena, udovica kralja Uroša I koja je zajedno sa sestrom Marijom podigla franjevački manstir 1278 godine. Ulcinj je ugostio još jednu vladarku Jelenu, udovicu cara Dušana koja je gospodarila ovim nadaleko poznatim, mirnim utočištem bivših vladara i vladarki. U njemu je kao u svojoj prijestonici sahranjen Ðurað Stracimirović Balšić. Za vrijeme Nemanjića i Balšića u Ulcinju je postojala i kovnica novca.

Jedan od bezuspješnih opsada Ulcinjskog Starog grada pripisuje se Mongolima. Pošto su se okanili Ulcinja Mongoli su opustošili susjedni episkopski grad Svač i pobili sve njegove stanovnike. Istorijski izvori govore da je Svač obnovila kraljica Jelena u XIII vijeku a po legendi koju su napisali Ðustinijani (1533) i Bici (1610) Svač je imao toliko crkava koliko u godini ima dana, čak i danas se mogu pronaći temelji njih desetak sačuvanih. Mlečani su stavili Ulcinj pod svoju zaštitu 1423 god i ostao je pod njihovom vlašću sve do 1571 godine kad je napadnut i opustošen pao u ruke Turcima.

Poslije bitke Lapanta u Sredozemnom moru iste godine Ulcinjski Stari grad ugostio je kao zarobljenika i čuvenog španskog pisca Migela de Servantesa koji je nakon toga napisao svjetski poznat roman „Don Kihot“. Pošto se grad u to vrijeme zvao Cita di Dolcinio, Servantes je za svog junaka „Don Kihota“ namijenio ljubavnicu Dulcineu koja je nosila ime grada u kome je bio zarobljen 5 godina. I dan danas u Ulcinju postoji trg na kome su se nekad okupljali robovi i trgovali a zove se Trg robova ili Servantesov trg. Poslije Venecije i Dubrovnika Ulcinj je bio treća flota i jedna od omiljenih gusarskih destinacija. U to vrijeme expanzije piratstva u jednom trenutku u Ulcinju je robovalo oko 100 crnaca koji su nakon oslobaðanja uzeli prezimena porodica u kojima su služili i tako postali pošteni i časni graðani.

Ulcinj je osloboðen od Turaka 11. januara 1878 godine ali je prisajedinjen knjaževini Crnoj Gori tek 30.11.1880. Osim svoje bogate kulturne i istorijske baštine ovaj drevni grad je poznat i po mulitietničkoj i multinacionalnoj strukturi stanovništa koje se kroz istoriju ujedinjavalo i davalo otpor okupatoru, naročito u drugom svjetskom ratu. Na to nas danas podsjećaju mnoge spomen ploče i biste širom grada. Ulcinj ne treba samo vidjeti, Ulicinj treba istinski doživjeti. Jedinstvenu i riječima neopisivu ljepotu ulcinjske trðave čiji bedemi izranjaju direktno iz mora, treba dopustiti starim kiklopskim zidinama, kulama, puškarnicama, kapijama da ispričaju svoju bogatu istoriju. Ako želite da doživite egzotiku, duh orijenta i svakako naučite nešto iz istorije, nemojte ni slučajno zaobiči ulcinjsku rivijeru.

Ulcinj danas osim Starog grada nudi 33 km obale od čega 18 km prelijepih plaža. Počev od Velike plaže koja se prostire punih 10 km a prepoznatljiva je po sitnom pijesku čija je veličine prečnika o,1 – o,5 mm. Tu je i Mala ( gradska) plaža smještena tačno ispod zidina Starog Grada. Ne smijemo zaboraviti ni čuvenu plažu Valdanos, plažu koja je u sklopu hotela Albatros, Liman I i II, ženska plaža (sa sumpornim izvorima), plaža dvora Balšića itd. Ispod rta Ðerana, na samom početku Velike plaže nalazi se i marina, poznatija kao „Porta Milena“ pravi dragulj za oči, duboko uvučena u kopno sa bezbroj drvenih kolibica na vodi koji mještani nazivaju „kalimere“. Na kraju i ostrvo Ada Bojana koje je nastalo vještačkim putem tako što se u XIX vijeku na mjestu sadašnjeg ostrva nasukao brod „ Merito“ a godine taloženja riječnog nanosa izvajale su ovaj mali raj na zemlji.

Ada je poznati turistički dragulj Crne Gore, nudističko naselje sa predivnom pješčanom plažom i specifičnim ambijentom, vješto sakriveno od radoznalih pogleda sa dvije strane opkoljeno predivnom rijekom Bojanom a sa treće najčistijom morskom vodom. Ako ikad poželite ljetovanje iz snova u kostimima Adama i Eve, Ada Bojana je definitivno pravi izbor. Da ne zaboravim i gurmane kojima na raspolaganju stoje prelijepi i autentični restorani na vodi sa bogatom ponudom svježe ribe i specijalitetima mediteranske kuhinje. Ulcinj je jedan od onih gradova koji zaista imaju veliku i bogatu turističku ponudu, zbog toga svi oni koji ga jednom posjete uvijek mu se iznova vraćaju. Teskt : Marijana Vukčević