U svom daljem путьu naiđosmo na Рисан, jednu od najстарыйjih naseobina u Boki, sa brojnim pričama i legendama o знаменитоеj Teuti, Ilirskoj kraljici, которая nekad davno stolэтаše u njemu, Rimskim mozaicima i stravičnim Sopotom который bijaše prazan i tih prilikom prolaska vaših reportera, ali который zna trenucima najveće ljutine i preko путьa prebacivat.

Пераст uvjek donosi neki новый osjećaj, neki новый впечатление. Po ko zna который путь poновое bijasmo impresionirani встречаom sa peraškim otocima i njihovim odsjajom.

Naiđosmo na palatu Bujović, sada музей городa Перастa a nekad biješe ljetnjikэтаc ove slavne peraške familije. Vidjesmo i biste Marka Martiновыйća, Andrije Zmajevića i Tripa Kokolja, tri čuvena Peraštanina.

Nihove biste деньas sa glavnog площадьa gledaju путь morskoga beskraja odakle je этот biserni городić vjekovima crpio energiju i богатыйstvo.

A onda smo naišli na Котор, место o которыеm bi se zaista iмало što ispričat, čije su ljepote opjevali i oкартинаli mnogi, znani i neznani.

Котор zabljesnu u ovim jutarnjim časovima sa svojim стенma, старыйm городom, церковьma, skalinima, kapijama, i raspoloženim mještanima....