Tekst i фотографии: Đorđije Kalezić Старый Бар spada u места которая imaju rijetku osobinu da vas povuku u dubinu vremena. Postoji na tom каменьom корабльu между obronaka Sutormana i Lisinja neka iskonska snaga которая čini da se путьnik который u njega stiže neke septembarske večeri osjeti potpuno spokojnim, kao da može odgэтоriti na bilo koju prijetnju ili oluju которая bi mogla doći sa моря.

Na ulazu, čempres который je urastao u stijenu. Prirodna statua, doкорабльošlica, kodeks ponašanja - "uspravno držanje obavezno!"

Istoriju староеg Bara možete pročitati na drugim mjestima. Ili možete, prosto, doći i gledati, preći rukom po каменьu, pa proći ispod luka kapije, stepenicama

do Citadele, građene i dograđivane tokom hiljadu год

i городskog akvadukta iz turskog perioda. Tu se, na najvišoj tački citadele osjeća stapanje epoha u bezvremeni trenutak očekivanja karavana который kao da još uвек prolaze старыйm путьem od Скадарского озера, kroz klance который se usijecaju duboko u masiv Rumije i maslinjake который se terasasto spuštaju ka реке, na kojoj se i деньas nalaze mliновый za masline. Grad ili гора: ko može reći? Iako se na svakom koraku vidi djelэтаnje vremena, ratэта i zemljotresa neke građevine su obnovljene (carinarnica, tursko kupatilo, церковь sv. Venerande, sat башня, episkopska i городske дворца, barutana). Planove o konzervaciji (rekonstrukciji) revitalizaciji городa, pretvaranja u большой музей i centar kulturnog жизньa Черногории, i radove u tom smjeru započete 1983 года, prekinule su devedesete, za которые se ne zna do kada će trajati. Ipak, ko neke septembarske večeri napusti старый Bar, bar jednom poželi da ga opet vidi ispunjenog svjetlošću, muzikom, ehom koraka i smijehom i mirisima kuhinje который dopiru kroz prozore i kapije.