Nacionalni park Durmitor prostire se na 39.000 hektara, sa 20.000 hektara pod zaštitom UNESCO-a nakon upisa na listu Svjetskog nasljeđa 1980. godine. Durmitor takođe obuhvata grad na najvećoj nadmorskoj visini na Balkanu – Žabljak, smješten na 1.456 m nadmorske visine i okružen sa ništa manje od dvadeset tri vrha viša od 2.300 m.
Njemački geograf Kurt Hasert rekao je:
„Među planinskim divovima južnoslovenskih zemalja, najmoćniji i najveličanstveniji je Durmitor".
Ljubitelji fotografije potvrdiće da kombinacija planina i jezera čini jedne od najljepših, prirodnih motiva za fotografisanje. Nacionalni park Durmitor je neiscrpan izvor inspiracije iz kojeg su nastala neka od najljepših umjetničkih djela, a samo ime Durmitor ima neke zanimljive priče vezane za sebe. Priča se da je riječ Durmitor romanskog porijekla, od latinske riječi dormitorium – od ove riječi nastala je italijanska riječ dormitorio, ili dormire, što znači spavati. Dok su napredovali na ovu teritoriju, rimski legionari se navodno pitali da li planina možda spava. Druga etimologija imena Durmitor datira iz keltskog doba. Prema ovoj verziji ime je izvedeno iz keltskog „voda sa planine" – dru-mi-tor, što mnogi smatraju vjerovatnijim objašnjenjem.
Neki značajni vrhovi dominiraju, postavljajući ritam za sve ostale. Najupečatljiviji su: Bobotov kuk – 2.523 m, Bezimeni vrh – 2.487 m, Minin Bogaz – 2.387 m, Međed – 2.287 m, Savin kuk – 2.313 m, Ljeme – 2.455 m, Planinica – 2.330 m, Crvena greda – 2.175 m i Pruta – 2.393 m. Austrijski istraživač Oskar Bauman bio je prvi koji je osvojio najviši vrh Durmitora – Bobotov kuk – na visini od 2.523 m, a njegove misli zapisane u „Prvim koracima u Cirovoj pećini" i danas se citiraju: „Na istoku se prostirala pusta dolina u kršu, puna kamenog krša i nanosa snijega... dok nas je sa druge strane dočekao zeleni pejzaž... Sve je blistalo pored jezera Škrčko i Malo, koja su izgledala kao dva tamno plava oka".
U nevjerovatno dubokim i slikovitim dolinama, ispod planinskih padina, okružen bogatim biljnim životom, Durmitor skriva osamnaest glacijalnih jezera ili, kako ih lokalno stanovništvo naziva, Gorske oči. Pominjući samo neka od njih, tu su Modro, Zminje, Vražje, Riblje i, svakako najpoznatije, Crno jezero koje je zimi zamrznuto ali u julu i avgustu dostiže temperature vode od dvadeset celzijusovih stepeni i više.
Ovaj planinski lanac nudi idealne uslove za aktivan odmor tokom cijele godine – planinarenje, biciklizam, ribolov, alpinizam i hodanje sa krpljama – ali Durmitor nudi i mogućnosti upoznavanja kulturno-istorijskog nasljeđa sa posjetama lokalitetima koji čuvaju praistorijske ostatke iz vremena Ilira, kao i Rimljana. Raznovrsni kulturni uticaji ostavili su trag u obliku raznih karakterističnih građevina. Iliri su ostavili tumule ili grobne humke, dok su za rimski period karakteristični kameni mostovi, menhiri i karavanski putevi koji se mogu naći u ovom regionu. Nekropole sa stilizovanim nadgrobnim spomenicima, ostaci turskih mostova i stražarnica duž stare crnogorsko-turske granice, ostaci drevne utvrde Pirlitor iznad Levera i tri manastira u dolini Tare – Dobrilovina, Dovolja i Đurđevića Tara, podignuti između XV i XVII vijeka – sve svjedoči o procvatu srednjovjekovnog svijeta ovdje.
Sedam područja Nacionalnog parka Durmitor podliježe posebnim režimima zaštite, svako sa sopstvenim specifičnim karakteristikama: prašuma smrče i jele u dolini Mlinskog potoka, sastojine crnog bora na Crnim podovima u kanjonu Tare, Crno jezero sa obližnjom šumom, dolina Škrčkih jezera i neposredna okolina kanjona Sušice, jezero Barno sa neposrednom okolinom, jezero Zabojsko sa okolinom i područje duž kanjona rijeke Tare.
Da li želite otkriti i uživati u ljepoti svjetskog nasljeđa? Nacionalni park Durmitor je destinacija koju ne biste smjeli propustiti – samo pogledajte koliko je magično Crno jezero zimi.





.jpg&w=2048&q=75)