„Ovdje svi dobijaju besplatan šot. Malo će pržiti ali će ubiti sve klice i zagrijaćete se", rekla je naša voditeljka i dodala malu čašicu rakije poznate kao lokalni (i veoma jaki) brendi. „Živjeli i do dna!", rekla je i svi su popili. Bilo je 10:00 ujutru. „Sada, pošto smo ispratili crnogorsku tradiciju, možemo preći na doručak!", dodala je voditeljka sa osmijehom dok je napuštala malu tamnu dimljenu prostoriju gdje se pravi pršut. Samo jedno obično jutro u najstarijem restoranu u Crnoj Gori „Kod Pera pod Bukovicu". Krenuli smo na čuvenu Veliku crnogorsku turu iz kancelarije turističke agencije „360 Monte". Prešli smo u minibus tik izvan zidina Kotora i krenuli ka planinama koje su još uvijek zaklanjale sunce iako je bilo 8:30 ujutru. Dok smo se vozili uz 25 serpentina Starog austougarskog puta iz XIX vijeka, neki putnici iz grupe su spustili svoje Lonely Planet knjige o Crnoj Gori jer je bilo mnogo zanimljivije (i zabavnije) slušati našu voditeljku kako priča sve važne informacije o ovom neistraženom i zadivljujućem mjestu. Sunce se borilo sa ogromnom „crnom gorom" Lovćenom koju smo namjeravali da osvojimo. Bilo je tako očigledno kako je Crna Gora dobila ime. Zaustavili smo se na 9. serpentini da uslikamo grad Kotor koji se budio dok je zadivljujući kruzer sa 3.000 putnika pokušavao da stigne do luke Starog grada ispod nas. Dok smo se vozili više, kruzer je postajao manji, a Boka šira i dublja. Svaka krivina nas je podizala sve dok nijesmo stigli na vidikovac sa 1.000 metara nadmorske visine na 25. zavoju. O Bože! Svi. Bez riječi. Čujete samo kliktanje fotoaparata. Boka Kotorska sa svojim glacijalnim porijeklom otkriva istoriju fjordova, pokazujući dramatična kretanja kopna koje je imalo intimni i istovremeno najdivlji i najstrastveniji susret sa dubokom tamnoplavom vodom. Na nekim mjestima njena dubina dostiže impresivnih 60 metara. Visoke nadmorske visine definitivno su drugačiji izgled od ostalih dijelova jadranske obale. Kada vidite planine kako ludački rastu uvis, znaćete da ste u Crnoj Gori. Iako je pogled bio dovoljno impresivan da probudi sve, još uvijek nam je trebala kafa pa je tura nastavljena kroz padine Lovćena na Njeguše. Legendarno selo gdje se pravi najbolji crnogorski pršut (dimljeni suvi šunka). Ovo je mjesto gdje želite da ostanete i udahnete što više dubokih, zdravih udisaja – u jednom trenutku osjetite svjež, oštar vazduh, u sljedećem, vaša čula će biti iritiranirana mirisom pršuta koji će vas trenutno natjerati da poželite hranu. Ljubazni vozač je iznenada počeo vikati nešto što niko ne razumije na ovce koje su blokirale put, a radoznali turisti (uključujući mene) su iskoristili tu priliku da uhvate još dojmova dana. Kada smo dostigli 1.150 metara, minibus je stao kod prelijepe seoske kuće sa širokom terasom ukrašenom cvijećem. Napolju je bilo svježe ali prijatno. 10:00 ujutru. Vrijeme za jelo. I besplatne čašice rakije.   Nakon što smo se napunili energijom (i velikim šoljama kafe), grupa je bila spremna da sprži ukusnu šunku penjanjem na vrh Jezerskog vrha gdje je postavljen mauzolej. „More od kamena", kako se Lovćen NP još naziva, nema rijeku niti jezero za otkrivanje, put je oštećen jakim topljenjem snijega u proljeće, krečnjak razbijen po stranama i korijeni drveća koji strše iz zemlje. Dok smo pokušavali uhvatiti ovu dramatičnu scenografiju sa druge planete okruženu beskrajnim stijenama, dva uzvišenja su se pojavila – Štirovnik (1749 m) kao najviši i Jezerski vrh (1659 m). U redu, Penjanje može početi! 461 stepenica do vrha – 70% Crne Gore na vidiku! Ne krećite bez vode, sunčanih naočala i svih mogućih kamera koje imate. Sa 1/3 puta već smo bili zadivljeni – turistička voditeljka nam je pokazivala enormnu oazu prirode Skadarsko jezero koje se pruža 70% preko Crne Gore i 30% u Albaniji. Kada smo stigli na vrh, svi su bili bez daha, ali zapanjeni. Ne propustite priču i statuu Petra II Petrovića Njegoša, vladara Crne Gore, najvšeg poznatog čovjeka na Balkanu u XIX vijeku. Dok smo ja kao ljubitelj umjetnosti i drugi bili oduševljeni gledajući remek-djelo čuvenog vajara Ivana Meštrovića, ostali su se divili 18 kg čistog zlata koje je blistalo sa plafona. Na drugoj strani mauzoleja uska staza vodila je do kamenog kruga i do – VRHA SVIJETA. Skoro sva crnogorska zemlja pod našim nogama. Spektakularno. Povjetarac je bio upravo dovoljan da nas rashladi od skakanja – ne sa vrha planine :), već gore da uhvatimo čuvenu „fotografiju u skoku" koja je zaista nevjerovatna! (Vaš vodič će vam pokazati kako to uraditi, jedna sekunda truda i dobijete ovakvu sliku): Ova avantura se usporila tokom vožnje do Cetinja gdje je pola autobusa u potpunosti iskoristilo „vrijeme za drijemku". Sa strmog i visoko položenog vrha spustili smo se u dolinu gdje je bila sakriven Stari kraljevski prijestolnica. Prizemne, šarene kuće i bogato ukrašene bivše ambasade iz XIX vijeka pokazivale su kraljevsku istoriju ovog mjesta, ali mnoge ruševine čak oblijepljene plakatima otkrivale su turbulentne događaje koji su se desili prije mnogo decenija i vjekova. Priča voditeljke potpuno je pratila scenografiju, definitivno zabavna i pojednostavljena. U punom sjaju – sljedeća stanica bila je Rijeka Crnojevića! Mnogi su rekli da ih podsjeća na Vijetnam ili Novi Zeland, ali ništa slično Evropi. Bez fotografije „najpoznatije razglednice u Crnoj Gori" ne pomišljajte da napuštate ovo mjesto. Bilo je 15:00, i kako je temperatura rasla, miris zrelih smokava začarao je naša čula i ponovo je hrana bila jedina tačka interesovanja. Romantičan pogled na rijeku iz restorana „Posljednja luka" (simbolično nazvan od vlasnika koji je bio mornar 50 godina) nakratko nas je omeo od ručka, ali čim je riblja čorba stigla na sto, progutali smo je. Hrana je odgovarala lokaciji, pa je glavni obrok (pastrmka) uhvaćen u Skadarskom jezeru, a najfinije vino bez etikete dopremljeno iz lokalnih vinograda. Ne razmišljajte dvaput kada je u pitanju vožnja brodom! Pošto je to opciono na turi (uz doplatu), cijela grupa mora zajedno odlučiti. Kada vidite rijeku i tu ludu ljepotu, biće vam veoma lako da se odlučite. Jedan sat sa mogućnošću kupanja ako je dan prevruć bio je sasvim dovoljan da vidite i osjetite svu bujnu vegetaciju bogatu ribom i pticama koje lete na sve strane. Jato bijelih debelih gusaka buljilo je u nas dok smo prolazili pa smo usmjerili zum na njih. Čaplje su se ponosno pokazivale stojeći na jednoj nozi, dok su kormorani bili uglavnom nezainteresovani za turiste, više zauzeti sušenjem krila na suncu. Naš skiper je ponudio domaće vino koje je sam napravio. Bio je to spektakl. Iz mira i riječnog raja, tura je nastavljena do Budve – opet potpuno drugačije od svega viđenog do sada. Budva je „Majami Crne Gore" sa prelijepim plažama, palmama, elegantnim prodavnicama i, kako je rekla naša voditeljka, zabavom bez kraja. Čak je i Stari grad sjajan, samo da se uklopi u svu novu gradnju okolo. Šetnja nas je podsjetila na drevnu istoriju ovog mjesta, a ogromni mozaički pod iz rimske kuće vratio nas je za trenutak u prošlost. Preplavljeni zadivljujućom crnogorskom ljepotom i svim novim informacijama, završili smo dan u Budvi ukusnim sladoledom i zadovoljni se vratili u Kotor vozeći se uz zalazak sunca. Ovo je tekst napisan u saradnji sa turističkom agencijom „360 Monte".