Prahistorijski period do antičkog perioda – region Boke, Herceg Novi, Crna Gora Da bi se cijenila umjetnička kultura Crne Gore, ne može se referisati samo na nekoliko dobro poznatih spomenika, već treba razmotriti sva umjetnička djela ovog regiona i okolnosti u kojima su nastala i kasnije otkrivena, kako bi se zaista cijenila priča ovog mjesta. Ponekad je također važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju koju su favorizirali stari Grci kada govorimo o umjetnosti ovog malog regiona. Crna Gora je mala zemlja, ali ovo mjesto ima 'stare kosti' i jedan je od najstarijih regiona poznatih ranim civilizacijama. Ako se razmisli o njenoj historiji, veoma je teško definisati geografiju Crne Gore u različitim historijskim periodima jer je ovaj mali region bio u interesu mnogih imperijalističkih sila kroz vjekove. Između brojnih ratova, Crnu Goru su pogađale i prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, zemljotresi su periodično uništavali mnoge objekte od historijskog značaja, ali ih još uvijek ima mnogo vrijednih spomena. Na primjer, lokalitet Malo Rose koji datira od 6. do 10. vijeka predstavlja početak hrišćanstva. Iz crkve Sv. Tome u selu Kuti i crkve u selu Sušćepan sačuvana je kamena dekorativna plastika iz 9. do 11. vijeka, te oltarska kamena pregrada – parapetna ploča. Veći dio crnogorskog kopna čine krške formacije, ali je također bogato bijelim mermerom, posebno blizu mjesta antičke Duklje. Ovdje je pronađen drugi rimski municipijum, koji je pokazao posvećenost i umjetnički duh ljudi koji su nekada živjeli ovdje, jer zrno crnogorskog mermera nije fino i kompaktno i bilo je veoma teško raditi sa njim zbog njegove tvrdoće, daleko veće od penteličkog ili kararskog mermera koji su donekle mekši i pristupačniji materijal. Vjekovima se Crna Gora smatrala mjestom koje nema materijalnog i modernog bogatstva, nepristupačnim za putnike, sa krutim terenom i veoma sirovom i netaknutom divljom ljepotom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena i održavana je generacijama i vjekovima. Dodatno, dvije zdjelice otkrivene u regionu imaju male čestice metala, što nas uvodi u sljedeći period – rane faze antičkog doba. Predmeti poput malih metalnih oštrih harpuna i slomljenih kopalja vide se na prašnjavim policama ovog malog muzeja, a ispod njih stoje mali izblijedjeli ćirilični natpisi. U Crnoj Gori, neolitsko doba, sa sve tri faze - donja, srednja i gornja - predstavljeno je keramičkim artefaktima korištenim u svakodnevnom životu. Međutim, ima mnogo više tragova eneolitskih kultura nego neolitskih, i to čini procjenu stila i umjetničkih trendova težom. Neki naučnici vjeruju da dekoracije na eneolitskim zdjelicama čine neku vrstu prahistorijskog sistema znakova koji služi za identifikaciju pojedinih rasa, od kojih svaka ima svoju grupu simbola. S druge strane, neki vjeruju da ove dekoracije tvore dio figurativnog i estetskog jezika. Etnološka studija plesa, ručnog rada, dekorativne umjetnosti, kostima, nakita, gravura i boja dizajna na terakota zdjelicama, objašnjava veliki val migracija sa sjeverne obale Crnog mora (indoevropske migracije) koji je imao ogroman uticaj na ovo područje. Jedno od tih naselja otkriveno je u pećini Vranjaj, ispod vrha Radostak kod Herceg Novog. Datiraju iz neolitskog perioda (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije naseljavanje počinje u eneolitu (2000-1700 p.n.e.) te tokom bronzanog doba. 1953. godine kuća Mirka Komnenića pretvorena je u Zavičajni muzej Herceg Novog. To je prekrasna građevina dizajnirana u kasnobaroknom stilu, izgrađena krajem 18. vijeka. Urezana/ugravirana imena bajonetima ruskih vojnika, koja datiraju iz 1807. tokom rata sa Napoleonom, ukrašavaju autentična vrata u prizemlju. Ispred Zavičajnog muzeja nalazi se nevjerovatan mediteranski i subtropski botanički vrt, sa više od stotinu odabranih biljaka, koje ukrašavaju parkovni prostor od 1000 kvadratnih metara. Mirko Komnenić je poklonio svoju kuću kao zadužbinu gradu Herceg Novom. U svom testamentu želio je da se ova zgrada koristi kao gradski muzej. Bio je aktivan tokom balkanskih ratova, radio je sa propagandom i obavještajnim službama protiv Austrougarske. Bio je zarobljenik kule Mamula tokom Prvog svjetskog rata. Odlikovan je brojnim medaljama i obnašao je funkciju ministra socijalne politike i narodnog zdravlja 1935. godine. Ovaj muzej sadrži historijsku, arheološku, etnološku i zbirku ikona.