Kao i svugdje, i na ovom prostoru postoje destinacije koje su naprosto jedinstvene. Cetinje je jedna od takvih destinacija. Grad izgrđen ma malom ravnom platou, nedaleko od Kotorskog zaliva s jedne, i sasvim u moru krša s druge strane. Na nekih 1,5 km nadmorske visine, iznad Cetinja nalazi se vrh planine Lovćen s mauzolejom vladara Crne Gore Petra II Petrovića Njegoša.

Malo je ličnosti u svjetskoj povijesti kao što je Petar II Petrović Njegoš. Bio je pjesnik, filozof, diplomata, vizionar, državnik i crkveni vladar Crne Gore. Njegoš je postavio temelje crnogorskog svekolikog umjetničkog stvaralaštva. Svojim umetničkim darom za prefinjenu poeziju privukao je mnoge evropske i svjetske umetnike u Crnu Goru. I mnogima od njih je upravo Njegoševa poezija prikazala dušu ovog gorskog naroda u stalnoj borbi za pedalj svoje zemlje. Za razliku od primorja, ovdje posjetilac mora da uloži stanoviti napor da bi osjetio surovost i vidio ljepotu stare Crne Gore. Popeti se na vrh planine Lovćen znači počastiti sebe nakon uloženog fizičkog napora. Pogled s visina na nepregledno prostranstvo mora i planina budi u svakom čovjeku želju da vječno uživa u ovoj ljepoti. Njegoš zaslužno počiva na najljepšem vrhu Crne Gore.

Sa vrha ove planine vidi se grad Cetinje, Bokokotorski zaliv, nacionalni park Skadarsko jezero i dolina Zete. Postoji legenda da se sa vrha ove planine za vedra dana vidi i obala Italije. Eto povoda da se popnete na Lovćen i provjerite istinitost legende. Kad smo već pomenuli staru Crnu Goru valja objasniti što je ona predstavljala u povijesti. Stara Crna Gora (Cetinje sa okolinom), dugo je bila jedina slobodna teritorija u Otomanskoj imperiji. Dok su ostala plemena grcala pod turskim jarmom na Njegušima i Cetinju kovali su se ratni planovi kako osloboditi pravoslavni crnogorski narod. Viševjekovna ratovanja, prvo za slobodu, potom za teritoriju, učinilo je da se zapostavi gospodarstvo. Najosnovnijih stvari za život je bilo, ali ne i zamašnije proizvodnje.

Reljef Crne Gore (izložen u muzeju na Cetinju), mnoge ostavlja bez riječi, jer sem Zetske ravnice i malog Grbaljskog polja, Crna Gora nema više ni pedalj plodne ravnice. Ali zato prirodne ljepote kanjona, planinskih vrhova, jezera, šuma i obale - danas čine okosnicu crnogorske glavne gospodarske grane, turizma. Postoji dosta šala na račun veličine Crne Gore. Po jednoj, cijela se zemlja može obići za nedjelju dana, a po drugoj, kada bi se brda ispeglala, tada bi to bila najveća zemlja na svijetu!

Kvadraturu ostavimo li po strani, ovdje Bog nije štedio u prirodnim darovima! Cijeli se život može provesti, a opet ne vidjeti baš sve od ljepota ove male zemlje. Pošto ipak morate početi od jedne ljepote na putu otkrivanja Crne Gore, splavarenje kanjonom rijeke Tare je na vrhu liste. Ušuškana planinama Durmitor, Sinjajevina, Bjelasica, Ljubišnja... teče najduža rijeka u Crnoj Gori. Zbog nepristupačnog terena rijeka je izbjegla čovjekov utjecaj na tok i kvalitet vode. Zato je Tara i dobila epitet Suza Evrope jer bez bojazni od bolesti ili zaraze cijelim je tokom ona - pitka! Kanjon Tare je najdublji u Evropi!

Planinski turizam Planina Drurmitor i grad Žabljak (glavni grad ove regije) su centar Crnogorskog planinskog i zimskog turizma. Tu su ski pasovi, staze za spust i ekstremne zimske sportove. A preko ljeta ova idilična planina je spas od vručine! Rekreativne šetnje, planinarenje, splavarenje, pecanje – su samo dio aktivnosti koje nudi Nacionalni park Durmitor. Pored reke Tare i same planine Durmitor ova regija je oplemenjena i sa 18 jezera. Najpoznatije je svakako Crno jezero. Najstariji Nacionalni park u Crnoj Gori je Biogradska gora, blizu Kolašina. Nije pretjerano reći da je ova regija jedinstvena botanička bašta Evrope sa 26 endemskih biljnih vrsta, 150 vrsta ptica, 10 vrsta životinja, 86 vrsta drveća i čak 3 vrste pastrmki. Pored ovoga, na nadmorskoj visini od 1094 m nalazi se Biogradsko jezero, na najvišoj koti u Evropi.

Skadarsko jezero najveće je jezero na Balkanu i jedna je od najatraktivnijih lokacija u cijeloj turističkoj ponudi. Nekad je cijelo bilo u sastavu Crne Gore (danas Albanija raspolaže trećinom). Skadarsko jezero je najpoznatiji rezervat za ptice u Evropi. Ovdje je staništa izuzetno rijetkih vrsta ptica, između ostalog i pelikana - Pelecanus crispus. Crnogorska povijest prožeta je legendama i mitovima, i herojskim podvizima stvarnih junaka. Tko hoće da shvati način razmišljanja i života prosječnog Crnogorca mora uzeti zdravo za gotovo činjenicu da je ovaj narod uzeo na sebe odgovornost očuvanja slovenstva i pravoslavlja i to ne samo na Balkanu. Najočigledniji primer požrtvovanosti i odanosti Crnogoraca prema Rusiji pokazao se za vrijeme Japansko – Ruskog rata, kada su se na tisuće dobrovoljaca iz Crne Gore borili na strani Rusije. Tada je država Crna Gora objavila rat Japanu, a primirje je sklopljeno poslije proglašenja Crnogorske nezavisnosti.

Neraskidiva veza Crne Gore i Rusije može se objasniti i čuvenom rečenicom pop pjevača Ramba Amadeusa: Nas i Rusa 300 miliona! Šalu na stranu, Crnogorci u Rusiji još od Petra Velikog imaju privilegovan status. Bili su komandanti u ruskoj pješadiji, gradonačelnici, vlasnici fabrika i rudnika. Ovaj savez jedne moćne i jedne male države je u XX vijeku krunisan i rodbinskom vezom. Naime, dvije ćerke crnogorskog kralja Nikole I stupile su u brak sa prinčevima iz čuvene ruske dinastije Romanov. Kralj Nikola za zasluge Crnogorskog naroda dobija cerenomijalnu ali važnu titulu maršala kopnenih jedinica Ruske armije, 1910. godine. Nedugo po Oktobarskoj revoluciji i svirepog ubistva carske porodice Romanov, kralj Nikola se odriče krune i Crna Gora ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije s dinastijom Karađorđević na čelu. U periodu kada je Crna Gora i sama bila kraljevina, poslije Berlinskog kongresa (1878) Cetinje je bio glavni grad. Vile izgrađene tada za potrebe predstavništva diplomatskog kora za zemlje sa kojima je Crna Gora imala diplomatske odnose danas služe studentima Fakulteta umjetnosti. Rektorat Fakulteta likovnih umjetnosti smješten je u bivšoj rezidenciji ambasadora carske Rusije, u samom centru Cetinja, kod kraljevog Dvora. Danas je Cetinje grad muzej, a Podgorica glavni grad obnovljene samostalne države.

I u folkloru, crnogorsko je kolo slično ruskom „plesu u krug“. Naročito je slikovito takozvano kolo Oro, kada se mladići penju jedni drugima na ramena, gradeći tako svojim tijelima planinu! Ovaj ples na najbolji način prikazuje junački duh ovog naroda. Čojstvo i junaštvo je stožer narodnih običaja u Crnoj Gori, čemu svjedoče na desetine epskih pjesama. U potrazi za autentičnim elementima crnogorskog folklora sjetili smo se instrumenta gusle.To je drveni gudački instrument sa samo jednom žicom napravljenom od konjske dlake. Provlačenjem gudala po žici stvara se jedinstven zvuk uz koji se više recituje nego pjeva. Iako se diple ne sviraju samo u Crnoj Gori (ima ih u Lici, Hercegovini, istočnoj Srbiji), Diplarski festival u Njegušima je prava turistička atrakcija.

Kad je riječ o tradicionalnoj kuhinji, planinska Crna Gora nema raznolikost ukusa kakve ima Boka Kotorska. Ipak, ljubitelji mesa će naročito uživati. Specijaliteti od kozletine, jagnjetine i ovčetine, sa kuvanim zeljem i palentom, uz domaću lozu i vino, predstavlja gastronomski gušt. Ako se zadesite u Crnoj Gori u vrijeme posta, ili još bolje za Nikoljdan (19. decembar), onda valja poći u Boku na rižote, brodete, pašte fruti di mare, ribu, rakove i školjke. Srdačnu dobrodošlicu uz domaće priganice, med ili suve smokve, ukazaće vam svaka kuća u Crnoj Gori, nebitno da li je na moru ili je u planini. Ovo je naš odgovor na pitanje: Što je Crna Gora! Napisao: Igor Kossich