Kostanjica je malo obalno mjesto u Boki Kotorskoj (Crna Gora), 15-ak kilometara udaljeno od Herceg Novog, 30-ak od Kotora. Prema Risnu i Kotoru (v. Risan, Perast, Kotor) ima samo jednog neposrednog susjeda – Morinj (v. to). Drugog susjeda nema, jer se između Kostanjice i najbližih Kamenara nalazi tjesnac Verige, gdje linija Zaliva skreće za oko 90 stepeni, i nije naseljena. Kostanjica je ime dobila po kostanju, tj. pitomom kestenu (Castanea sativa) budući da se iznad naselja protežu šume ovog plodonosnog plemenitog drveta – od obale do Jeremijinog brda (na čijem se vrhu nalazi majušna pravoslavna crkva Sv. Jeremije), i do podnožja dominantne planine Sniježnice iznad Morinja. Naravno, nije kesten jedina kultura, ima i maslina, ali je za kesten iz Kostanjice vezan još jedan botanički kuriozitet: zbog specifičnog sastava tla, kesten ovdje uspijeva na najnižoj nadmorskoj visini u Evropi! Istina, u vezi s ovom tvrdnjom mogu ustati Stolivljani, i protestirati (s razlogom!) jer i tamo kesten raste tik uz obalu. Da ih ne dijeli svega 330 metara tjesnaca Verige, Kostanjica i Stoliv bi bili komšije – tim prije što se nalaze u istoj ravni, kao po lenjiru. Pomiriteljska razlika je u ovome: Stoliv je poznat po kameliji (Camelia japonica) koja baš tu naročito uspijeva jer joj po sastavu odgovara zemlja iz kestenove šume, ali se mjesto zove Stoliv (v. to) i poznatije je po maslinama i kamelijama od Kostanjice, premda je ova poznata i po maslinama i po tome što jednako dobro uzgaja kamelije! Zvuči komplikovano (u borbi za turistički brend) ali je jednostavno: Stoliv ima kameliju, Kostanjica kesten. Gotov spor! Kad netko hoće s nekim u Zalivu da se naruga, on mu pokaže roge: ispruženi kažiprst i mali prst. Tako Stolivljani pokazuju prekomorskim komšijama iz Kostanjice. „Mi imamo Feštu kamelije, a vi? Što imate!?“ Kostanjica nema feštu u čast kestenu. Ok, dobiće je u godinama pred nama, nekog novembra, kad kostanji sazrijevaju, želimo da vjerujemo. Do tada, ostaje podatak da se u novembru, u nekim kostanjičkim porodicama sprema drevna kotunjada, torta od kostanja. I nje će biti u ponudi onih restorana s brend-oznakom Bokeška kužina. Ono što nitko nikad nije istakao, i po čemu je podatak s www.montenegro.com-a ekskluzivan, tiče se činjenice da je Kostanjica apsolutno najmirisnije mjesto u cijeloj državi (Crna Gora)! Kako? Da ne raste u Kostanjici neka rijetka, javnosti manje poznata mirisna biljka? Jer da uspijeva, pa zar bi Kostanjica emitovala mirise stalno, a ne periodično? Odgovor se nalazi na svega nekoliko metara od magistralnog puta, po sred Kostanjice, i oličen je u jedinoj obalnoj destileriji mediteranskog aromatičnog bilja! Čak i kad se pored destilerije prođe u vansezonskim mjesecima, kad su stakla u kolima sva zatvorena, ventilacioni sistem ipak propusti nešto od esencije tečnog lovora, smilja i kovilja. Zaista vrijedi ljetovati u mjestu gdje se dodatno ne naplaćuje jedna od danas skupocjenih – aromaterapija!

Kostanjicu dodatno krase brojne male pjeskovite plaže. Tamo gdje obala ne dopušta plaže, podignute su kamene ponte, neke sa svjetionicima, neke ne, neke u privatnom vlasništvu, neke opet ne. Katkada ponte grade mandraće, zidana obitavališta za barke, u čijem tlu (opet kuriozitetetno!) znaju da uspijevaju i neke školjke (sasvim rijetke zalivske srčanke, Cardium edule) kojih ne bi ni bilo da nema tih kamenih zaliva unutar zaliva – mandraća za barke. U Kostanjici još uvijek ima kaskada između mora i obalnog puta na kome se kamperi mogu raskomoditi. Oni gosti koji žele samoću, obavezno biraju upravo onaj nenaseljeni pojas prema tjesnacu Verige. Do tih čestica samoće nije lako doći; do tek djelića obale počesto s magistrale vode veoma strme staze. Jedino uznemiravanje na tim mjestima može doći samo s morske strane, što mnoge ljubavnike ne uznemirava. Ljeto je. Može se. Nerijetko, kada ljubavnici u trenucima pauze požele osmotriti što se to još sem njih samih naokolo nalazi, ako su s maskom na licu, počesto opaze u moru postavljene vrše, žičane ribarske klopkaste naprave. Njih su s obalnog puta bacili noću neki mještani. Etika nalaže da turisti samo razgledaju po vrstama ribe ulovljene vršom (kao tokom kakve izložbe for free), nikako da vršu otvaraju! S maskom iznad vode, svak može da iz Kostanjice prošepuri pogled do Risna prekoputa, te Perasta, i do izuzetno atraktivna peraška otoka dva, vještačku Gospu od Škrpjela i prirodnog otoka Sveti Đorđe. Današnja sezonska idila Kostanjice nekad je bila ribarska. I pomorska. O tim temama popričajte s gostoljubivim starosjediocima. Baš kao što je prst umočen u more povezan sa cijelim svijetom, to može biti i priča s plavo-bijelim naslovom. Pitajte za pomorce, slavne Milinoviće. Konektujte se dok ste u Kostanjici!