U Crnoj Gori se jako malo zna o hiljadama naših iseljenika koji su u protekla dva vijeka naseljavali, živjeli i radili širom Sjeverne i Južne Amerike. U stvari saznanja su jako uska, mada se zna da je negdje nekad bilo mnogo naših ljudi koji su mukotrpno radili u rudnicima. Na žalost, podatci o njihovom načinu života, organizovanju, istinskim mukama, golgotama, su nam još uvjek potpuno nepoznati.

U to vrijeme najveće crnogorske kolonije su bile u Montani (Butte, Billings), Pensilvaniji-Hazelton u USA, Tandil, General Madariaga i Colonia La Montenegrina u Argentini, a dva najveća crnogorska grada u Diaspori su bili Deroit i Buenos Aires. Velika koncentracija Crnogoraca bila je i u Kaliforniji, Čikagu i na Aljasci. Skoro da nije bilo većeg grada u obije Amerike, gdje se nisu mogle naći grupe naših iseljenika.

Život i opstanak mnogih kolonija bio je vezan za industrijske ili prirodne resurse koji su se tamo nalazili. Tako su, na primjer, mjesta koja su nekad bila najseljena velikim brojem naših iseljenika bila u blizini rudnika i kamenoloma.Ta mjesta su postepeno, vremenom postajala sve manja i ljudi su kasnije reemigrirali u druge krajeve. Tako je bilo u Tandilu u Argentini, i u brojnim rudarskim naseobinama u Montani, USA. Drugačije je bilo sa onim kolonijama koje su se bavile poljoprivredom, one su se vremenom samo uvećavale. Tako je na primjer u La Coloia, Montenegrina, u Argentini.

Montenegro.com je prvi počeo sa otkrivanjem i istraživanjem Diaspore na moderan način. Uspjeli smo da dođemo do velikog broja otkrića. Zahvaljući suradnji sa g Jorge Machadom, sa Stanfordskog Univerziteta, crnogorskoj javnosti smo po prvi prikazali veliko djelo Nikole Petanovića, zasigurno najvećeg mislioca, stvaraoca u Diaspori svoga vremena, inače potpuno nepoznatog u domovini koju je toliko zadužio.

Napuštajući rudarska naselja, crnogorski doseljenici nisu ostavljali mnogo stvari za sobom, najprije, jer ih nisu ni imali. Rudarski život je bio težak, i bukvalo je omogućavao svega nešto više od pukog preživljavanja. Sam životni vijek rudara je bio jako kratak, kako zbog čestih nesreća u rudnicima, tako i zbog velikog broja bolesti koje su se javljale kao posljedica dugogodišnjeg boravka u rudarskim oknima. Montenegro.com vam danas otkriva još jednu, do sad jako malo poznatu stranicu u povijesti našeg iseljeništva. Bez mnogo riječi, sa slikama koje same govore. Nadgrobni spomenici iz Bear Creek-a sa natpisima koji govore mnogo više od ikakve priče. Nijemi svjedoci prošlih vremena.

Veliku zahvalnost dugujemo gospodinu Cleve Kimmel-u koji nam je omogućio da dobijemo prava na obajvlivanje ovih jedinstvenih slika. Dugujemo mu zahvalnost ne samo u naše ime, nego i u ime svih naših ljudi, jer je svojim entuzijazmom uspjeo da sačuva od zaborava, za nas sve, veoma dragocijene podatke.

Tokom Juna mjeseca 1988 godine grupa mladih YGF članova posjetila je groblje u Bear Creek-u, koje je locirano nekoliko milja izvan Red Loge, kako bi prikupili podatke sa groblja i informacije iz okoline. Slike koje su pred vama napravili su Bill & Corky Knebel za Carbon County-Montana Cemetery Records. Originali se čuvaju u Geneološkom odjeljenju - Parmly Billings biblioteke. Gordan Stojović www.montenegro.com