U stalnoj potrazi za prostorima koji joj pripadaju, postaje opsjednuta osjecanjem nepripadanja. Praznina postaje topla i jedino prihvatljiva. Ubijeðena da koraca kroz svijest nepokolebljivo, namece sebi svojstva koja nisu dio nje. U kuci, u kojoj je dominirala hladnoca i buð, u sred beskrajno tihe noci, naglo otvara vrata. Prizor koji je ugledala postaje njena jedina prica.
Bjelina ju je dugo opterecivala: hodati kroz zamišljeni snijeg i nemati osjecaj da je nepostojan, posmatrajuci ga kao crne kristale i izvor toplote. Svijetlucanje lakog materijala vezuje njenu istinu za strah. Ipak, tu se osjeca kao u skloništu. Pocinje da brine samo o plavoj boji.
Roðena je u gradu iz kojeg nikad nije otišla i sjeca se svake kuce u kojoj je boravila. Okolnosti i okruženje su uvijek bili na njenoj strani, a dugo je vjerovala da njen glas može ubiti. Ipak, osjeca grižu savjesti i krivicu. Živi u bliskoj cetvoroclanoj porodici i vaspitana je da kontrolisano sanja.
Izložba istražuje socijalne i prostorne dimenzije, koje dekonstruišu i ispituju odnose izmeðu identiteta, prostornosti i ideja koje ih predstavaljaju. Prostorni rad site-specific karaktera cini monumentalne figuralne predstave na zidovima unutar izlagackog prostora. Predimenzionirane figure preovladavaju unutrašnjim prostorom, gradeci vizuelnu i tekstualnu kompoziciju kreirajuci moguce/izmišljene okolnosti i vizuelne predstave kroz vlastitu problematiku. Pokušavam da stvorim vizuelnu predstavu sa dozom imaginarnog viðenja u realno predstavljeni prostor.
Kada se zapocne proces ,,grebanja” vidljiviji su i slojevi u prostoru u kojem bivstvujemo- odvojeni, obicni ljudi, sa svojim licnim pricama i situacijama, koji stvaraju cijelu sliku društva. Namjera je izmjestiti sjecanja unutar samog prostora i podstaknuti refleksiju subjektivnog razmišljanja, primjenljivih u društvenim kontekstima. Veza izmeðu prostora i sjecanja, promjenljivih pozicija i oklonosti nude mogucnost prikazivanja drugacijih perspektiva, preklapanje općih i zamišljenih tumacenja i cinjenica.U svojoj umjetnickoj praksi bavim se temama koje se krecu na relaciji identitet, rod, tijelo, prostor i vrijeme. Pojedinacne izložbe su grupisane oko specificnih tema i koncepata koristeci razlicite medije, materijale i jezike. Predmet mog istraživanja jesu licna i univerzalna pitanja: covjek i njegova pojavnost, tijelo i tjelesno, prolaznost i pripadnost, fenomen vlastitog doživljaja i viðenja svijeta i svijeta u sebi. Prostor koristim kao medij kroz koji izražavam licnu poetiku zasnovanu na obicnim upotrebnim predmetima i zamišljenim situacijama kroz koncept pripadanja i prolaznosti.
Site specific radovi se fokusiraju na vizuelno mapiranje i determinisanje prostora koji su na neki nacin povezani sa ženom i njenom prisutnošcu, kao i o mogucnostima premještanja i preklapanja sjecanja u jednom istom prostoru.
Kuca njenih predaka. Sjeca je se: malih prozora, mirisa caði, tavana, gumene lutke, tapiserije na zidu i prljavog poda. Roðena je u mjestu u koje, kad je jednom otišla više se nikad nije vratila. Ubijeðena je da je pronašla sopstveni prostor i odatle nikad nece otici. U sred beskrajno tihe noci zapaža besmislenost onoga što je išcekivala. Živi u cetvoroclanoj porodici i vaspitava ih da sanjaju glasno.
Naše price definišu mjesta koja dijelimo. A rijeci mogu da mijenjanju sliku koju vidimo.
Izložba ce trajati do 29. 12. 2018.
Radno vrijeme: utorak – subota od 10 do 17 h
Adresa: Dvorski Trg 1, Cetinje, Crna Gora
Milijana Istijanovic roðena je 1982. godine u Somboru. Diplomirala i magistrirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, Crna Gora, na vajarskom odsjeku u klasi prof. Pavla Pejovica. Priredila je sedam samostalnih izložbi. Njen rad je prikazivan na meðunarodnim festivalima i projektima. Dobitnica je godišnje nagrade za vajarstvo Fakulteta likovnih umjetnosti Cetinje, kao i prve nagrade na Hercegnovskom zimskom likovnom salonu. Ucesnica je nekoliko rezidencijalnih boravaka.
